Akvarelistička Kolonija Sava

Akvarelistička Kolonija Sava
Arthea 14.09.2002 KULTURA  ( 2457 )
SLAVONSKI BROD - Tijekom ljeta Akvarelistička kolonija "Sava" predstavila je u Likovnom salonu "Vladimir Becić" 22. saziv iz 2001.godine. Prof. Bogdan Mesinger jednom je prilikom rekao da ova kolonija postaje "divovski vodeni sat". Počeci sežu u 1980.godinu. Profesore Goll, Vi kao jedan od osnivača kolonije, zasigurno možete reći kako se ova primarna ideja iznjedrila?

Predrag Goll, Slavonski BrodPredrag Goll: Ideja "SAVE" rođena je usred jednog dugog i lijepog projateljstva. Kruno (Krunoslav Kern, Slavonski Brod 1935.- Slavonski Brod 1992.) i ja provodili smo, uglavnom, vikende na Savi slikajući akvarele, godinama, u svim godišnjim dobima. Bili smo mladi, "ispod nogu" imali smo nešto lokalne tradicije (akvarelističku školu Ive Kluga, učenika Adolfa Wardingera, koja je djelovala u Brodu od 1890. - 1894., akvarele Fany Daubachy Brlić (1830.-1883.), akvarele Julija Tomića (1899.-1947.), Vasilija Antipova i Alberta Grubera, Franza Jaschke-a (1775.-1842.), Stjepana Marjanovića (1802.-1860.)...

Pred očima (i u duhu) bili su nam i veliki naši slikari, rođeni Brođani, koji su hrvatskoj akvarelističkoj tradiciji dali sjajan doprinos: Vladimir Becić (1886.-1954.), Vladimir Filakovac (1892.-1972.), Ivan Domac (1904.-1975.).

Iz zagrebačkih dana studija ponijeli smo neprolazne dojmove akvarela Slave Raškaj, Josipa Račića, Miroslava Kraljevića, Miroslava Steinera, Milivoja Uzelca, Ljube Babića, Lea Juneka, Antuna Mezdjića...

Okupili smo još nekoliko dobrih prijatelja i upoznali ih s našom idejom, koja bi se ukratko mogla definirati:

- reafirmirati akvarel, tu staru i osjetljivu, zahtjevnu likovnu tehniku, koja kao niti jedna druga pruža slikaru mogućnost neposrednog oblikovanja svojih vizija , koja sabire sve duhovne snage slikara.

- "SAVA" = akvarel, dakle, imaju u Brodu i povijesne i regionalne razloge svoga postojanja, a Slavonski Brod postaje prepoznatljivo mjesto u likovnom mozaiku Hrvatske.

Protagonisti "SAVE", koja je svoj život "de iure" započela, sada već daleke 1980. godine, samo su slutili što bi od "SAVE" ili što bi "SAVA" mogla postati ili biti: "SAVA" je, usredotočena na jednu slikarsku tehniku, postala uporišna točka u kojoj se potvrđivala vitalnost hrvatske akvarelističke tradicije i sama ta tradicija u sadašnjosti, dokazujući staru istinu, da os može svagdje biti.

U prvom deseteljeću uz gospodina Krunoslava Kerna i Vas pojavljuje se kontinuirano određeni broj slikara: Branko Becić, Zdravko Ćosić, Marko Kern, Darko Gruber, Hamo Fejzić, Đurđa Vilagoš i drugi, dok opet ima i gostiju poput Zlatka Price (1988.) ili Arsena Dedića (1989.), pa Vas molim da nam objasnite koncept odabira sudionika tada i potom tijekom drugog desetljeća, kada Vi kao ravnatelj "Galerije umjetnina" preuzimate organizaciju i osnivate "Kabinet akvarela", te "Hrvatski trijenale akvarela".

P.Goll: U prvom desetljeću "SAVA" okuplja "kritičnu masu" suvremenih slikara - akvarelista, koji su već stekli određeni ugled i priznanje (Ćosić, Becić B., D.Gruber...) da bi standardi "SAVE", svake godine sve viši, učinili ovu slikarsku akciju zaštitnim znakom grada, ali bez ikakve lokalne zatvorenosti.

"SAVA" kroz dugo svoje trajanje, često ne bez i velikih tegoba, jedan je od bitnih tvoraca likovne kultiviranosti i likovnog senzibiliteta, svoga grada utemeljitelja - Slavonskog Broda.

"SAVA" od samog svog početka nije htjela biti jedno od općih mjesta naše likovne mape. Vrijeme kada "Galerija umjetnina" grada Slavonskog Broda preuzima fundus i organizaciju "SAVE", formira i vrlo respektabilan Umjetnički savjet, koji pomno prati i odabire sudionike.

Iz fundusa "SAVE" formiramo "Kabinet akvarela" (preko 600 radova), organiziramo (zajedno s Karlovcem) "Hrvatski triennale akvarela", pokrećemo dugoročno planirani izložbeni projekt: Odabrani akvareli iz hrvatskih galerija, muzeja i privatnih zbirki, zatim : Akvarel u Hrvatskoj XIX. i XX. stoljeća, te biblioteku triennala: Moderni i suvremeni hrvatski akvarelisti (male monografije).


Evidentno je da je Vašim pristupom kolonija osuvremenjena, naime organizacijski odbor se pod umjetničkim savjetom ( prof.P.Goll, prof.D.Schneider, prof.S.Špoljarić, prof.Đ.Vanđura i drugi) otvorio eksperimentalnim pristupima, dripingu, geometrizmu, primarnosti...

P.Goll: Utemeljitelji "SAVE" započeli su svoju akciju oslanjajući se na riznicu modernog i suvremenog hrvatskog slikarstva. "SAVI" nije nikada bilo važno ili bitno europsko trendovsko usmjerenje pozvanih autora. Jedini je uvjet bio akvarel, u njegovom tehničkom i tehnološkom smislu.
Jer ako je nešto otvoreno, kao što je to bila "SAVA", zapravo od svoga početka, onda mora biti otvorena svima. dokaz tome je sudjelovanje u "SAVI" nekih od najznačajnijih suvremenih, hrvatskih, ali u isto vrijeme i europskih (univerzalnih) avangardnih umjetnika.


Vi ste ljubitelj, ali ne isključivo slikar tehnikom akvarela. Kakvi se izazovi stavljaju pred slikare ovom drevnom tehnikom, s obzirom da živimo u vremenu tehnoloških masovnih medija i uopće multimedijalne kibernetske umjetnosti?


P.Goll: Akvarel je stara slikarska tehnika, koja od svih slikarskih tehnika najteže ili gotovo nikako ne trpi nasilje nad sobom. Vidio sam bezbroj akvarela po Europi i svi veliki moderni i suvremeni likovni umjetnici respektirali su bitne zakone ove tehnike (Klee, Kandinsky, Maljević, Chagall, Picasso, Matisse...). Svijetle veliki primjeri Cezannea, Turnera, Delacroixa, Muncha, F.Marca, A.Mackea, Feiningera, Noldea, Kokoschke...

Kada spominjete masovne medije, multimedijalnu kibernetsku umjetnost, a usred te gužve papir, kist, pigment i vodu (razumije se i nesretnika koji se još time služi) sjetio sam se razgovora jednog mladog čovjeka s Picassom. Pitanje je bilo: "Majstore, sada kada je izumljena fotografija, ne bi li trebalo prestati slikati ? Picasso je tihim glasom odgovorio: "Ne prijatelju, sada upravo treba početi slikati!" Možda je najbolji odgovor na ovo pitanje dao naš uvaženi kritičar i teoretičar Marijan Špoljar u predgovoru katalogu izložbe slikara Tomislava Balažina.

"Postmodernistička strategija citata, načelo diskontinuiteta i praksa brzog arhiviranja dopušta ravnopravnu koegzistenciju izraza, stilova i autorskih interpretacija kakve do sada nije bilo moguće zamisliti".

Uz to, tradicija se pokazuje kao vječna novost.

Zahvaljujem Vam se na razgovoru i završimo ga uz tradiciju i novosti i zazivom izvjesnosti.

Razgovor s ravnateljom "Galerije umjetnina"
mr.sc.Predragom Gollom vodila Arthea
rujan 2002, portal SBOnLine