Emil Cipar 31.03.2010 PABIRCI ( 41230 )
SLAVONSKI BROD - Da smo u banani ne mora se posebno naglašavati i pisati o tomu. To je na svakom koraku svakom vidljivo i jasno. Da se traži izlaz iz krize i to je svakome jasno, čak i meni. Pa dobro ...mora se tražiti ...i to je svakome jasno. Pratim što se glede rješavnja recesijske krize i njenih socijalnih posljedica poduzima Hrvatskoj i u Europi. A pratim i što se događa Brodu. I dok je Europa polako, zbog svoje veličine i s njom povezane tromosti, polako počela rješavati financijsku krizu, mi smo još daleko od toga. U stvari nismo još ni zahvaćeni u potpunosti njome.
Bilo je već nekoliko kriza u povijesti. I njihov ritual je isti ...financijaska kriza na početku, nakon toga investicijska, pa gospodarska, a onda slijedi ona najteža ...socijalna. Ona je kod nas već počela, a njene posljedice ne daju se ni naslutiti, pogotov jer je ona prva ...financijska, daleko od svakog trajnijeg i zadovoljavajućeg rješenja.
Hoće li nam Europa i svijet pomoći? Malo morgen! I ako to budu učinili, bit će to samo medvjeđa usluga, nešto što će njima pomoći u rješavanju njihove krize.
Iz krize se moramo izvući sami. Da ne budem općenit ...mi Brođani moramo sami shvatiti da prije svega živimo Slavoniji, koja se nalazi Hrvatskoj. I da će tako ostati još dugo vremena. Pomoć možemo očekivati samo iz toga prostora.
Prije svega moramo shvatiti da smo u krizi ...financijskoj, gospodarstvenoj, socijalnoj i duhovnoj. I da rješenje moramo naći sami. Gledanje preko plota ...pomaže samo uvjetno.
Imamo li kapaciteta za to?
Uvjeren sam da imamo, ali nemamo ideja. Svi oni koji trenutno rade na rješavnju krize od nje su fizički miljama udaljeni. Za svoj posao na rješavanju krize primaju nerazmjerno visoku plaću, trude se prikazati nam svijetlu budućnost i očekuju da će se ulaskom Europu rješiti svi problemi sami od sebe.
U nekim europskim sredinama kriza je iskorištena za temeljnu duhovnu obnovu. Nekonvencionalna rješenja se pokazala najučinkovitijima. Tako je jedan njemački gradonačelnik na originalan način sanirao posljedice, koje je zima učinila na gradskim ulicama. Ponudio je rupe na cestama na prodaju. Jedna obična rupa ...50 era. I rupe se razgrabiše. Pokupovale su ih firme i civilne osobe ...što iz reklamnih, što iz humanitarnih razloga. Nije važno zbog čega. Šteta je sanirana, a grad se našao na naslovnicama svih medija Europi.
A kako je to kod nas. Naš gradonačelnik misli da u medije možeš doći samo ako tu uslugu platiš, ili ako kontroliraš medije. Nekonvencionalne ideje nisu za očekivati.
A prilika je bezbroj.
Čitam što se u Brodu napiše, pratim što se događa. Nekidan u napisanom nađoh rečenicu ... Sudeći po bivšem tajniku obrazovanja Richardu Rileyu najtraženijih 10 poslova koje će se tražiti u 2010. godini nije uopće postojalo u 2004. godini. A ovo navodi na razmišljanje. Tim više jer autorica citirane rečenice nije neki član Akademije znanosti i umjetnosti, već učenica prvog razreda gimnazije „Matija Mesić“. „Kako nas uče danas“, naslov je, više nego zanimljivog članka. Trošimo li sada novce, kojih nemamo da bi školovali učenike za zanimanja, koja nam neće trebati. Možemo li si prištiti taj luksuz?
Jedna mlada Brođanka pita. Od koga očekivati odgovor? Od ministra školstva, od predsjednikovih savjetnika, od EU...
Opet ...malo morgen! Odgovor možemo dobiti opet od jednog Brođanina ...profesora Iskustvene pedagogije Branka Bognara na sveučilištu u Osijeku. Ali njega nitko ne pita. To nije in ...to bi bilo previše banalno. Odgovori moraju imati neku težinu, neki značaj, moraju doći od nekog povjerenstva, od neke Europe, neke Bolonje... Oni sve znaju, sve rješavaju, oni će nam pomoći.
Međutim...CAR JE GOL!!! ...kaže naša učenica.
I ima prijedloge i ideje. A imamo i ljude, koji ih mogu provesti djelo. Ali tko će im vjerovati. Mi ipak radije slušamo one koji nam pune trbuh i prazne glave i tražimo rješenja u nepreglednim projektima, koji muzu europske fondove i dobro žive od njih. Možda s njihovog stola ipak padne koja mrvica i za nas.
Agencije, fondovi, projekti... to su pojmovi budućnosti. Koliko smo za njih spremni ...šta naši gradski čelnici danas znaju o njima i koliko pripremamo našu djecu za njih? A kako bi bilo tu utrku poslati neki naš domaći projekt ...nešto sasvim obično. Ja mislim da ima šanse, jer ono što je nama obično i banalno, drugima je originalno.
Ako ipak ne odustanemo vjerovati u EU, bilo bi zgodno bar prihvatiti njihovu kulturu komuniciranja. Ovdje mislim prvenstveno na ljude u javnim ustanovama, jer oni bi konačno trebali shvatiti da su uslužna djelatnost kao i banke i osiguranja, koji su tu kulturu odavno prihvatili.
Emil Cipar
31.03.2010