Dani gripe: Noćna mora

Emil Cipar 06.11.2009 PABIRCI  ( 883 )
SLAVONSKI BROD - Ovih me dana uhvatila neka gripa, prehlada ...što li ...ne znam. Ali nezgodno u svakom slučaju. Ujutro još ide, ali uvečer... Temperatura se povisi, znojenje... E sad pametni ljudi kažu ...najbolje je goveđa juha, pa u krevet. Ali gdje ćeš kupiti govedinu. Onu govedinu, koju znam još iz djetinjstva. Krave se nisu uzgajale zbog mesa, nego zbog mlijeka. I onda ...nakon 15 i više godina, završi krava u klaonici. Tamnocrveno meso bila mu karakteristika. U cijenu mesa bile uračunate i kosti, koje je mesar dodavao po slobodnom nahođenju, pa je ponekad ispalo pola-pola.
Ali dobro ...nećemo sad. Sada imamo demokraciju ...slobodan izbor ...hoćeš meso ...hoćeš kosti. Imamo izbor, ali nemamo govedinu.

Jer sada ...svatko iole pametan ne uzgaja više krave zbog mlijeka, jer mu se to ne isplati. Ako već uzgaja, onda zbog mesa. A idealnu težinu krave postignu, već nakon godinu dana, pa čemu ih onda dalje hraniti, jer to onda košta. Tako imamo meso, koje se naziva junetina što bi onda trebalo biti oznaka neke kvalitete. Dobro sad ...nije tako važno.
A zadnji volovi, pali kao žrtva za hrvatsku samostojnost.
Nije se ispunilo proročanstvo gospodina Glasnovića sa Dubrave, koji je u čast Prvoga hrvatskog predsjednika, žrtvovao vola i tada rekao istome ...kada je ovaj ...navodno izrazio zabrinutost za populaciju volova:
Gospodine Predsjedniče ...dok je Hrvata bit će i volova.
A nema ih ...mislim nema volova.
Ali zato imamo „Podravku“.
Kupim ja tako vrećicu goveđe juhe pomenute tvrtke. Na vrećici piše i recept ...u litru kipuće vode... ma dobro sad ...to svako zna.
Ne znam zašto, ali bilo mi odmah od početka sve nekako suspektno. Neki neugodan osjećaj. Kupio sam vrećicu „Podravkine“ juhe u vrijeme dok pametni ljudi kupuju cijelu „Podravku“.
Dobro ...sad toliko bolestan nisam. Kod mene je ...ili kako se to još u Brodu kaže ...u mene je ...obična gripa, mala prehlada.
Kuhanje mi uspjelo super. Pojedoh ...onako baš vruću juhu. Prijala mi izvrsno ...moram reći. Odmah u krevet, jer primjetih da je temperatura porasla.
I samo što sam zaspao, počeše me proganjati snovi. Na prvi pogled ...ugodni snovi. Kao ...pijem ja kavu s Predsjednikom. I to ne s nekim predsjednikom lokalne podružnice neke političke stranke, ili partije... Ma jok! Pijem kavu sa predsjednikom svih predsjednika ...generalnim predsjednikom takorekuć.
Pogađate ...pijem kavu s Predsjednikom Mesićem.
E za tu sam se priliku dugo pripremao i dugo čekao na nju. Smislio sam bezbroj pitanja, kojim ću ga obasuti. Trebat će mi vremena i vremena ...samo da ih sve postavim.
Ali ...jebiga. Ništa od toga. I dok sjedim tako s predsjednikom u njegovom dnevnom boravku ne pada mi nijedno na pamet. I ako koje dođe ...onako sa strane ...istoga časa mi se učini glupim. Ne možeš to pitati čovjeka, koji je na kraju mandata.
I tako ...sjedim ja tako i znojim se, a pitanje neće i neće. Primjetio i Predsjednik moje jade, pa želi pomoći. Pita me jesam li možda mislio pitati ...trebaju li institucije raditi svoj posao.
Sad ...to mi pitanje odnekud poznato. Ali čini mi se da znam i odgovor, pa mi onda glupo.
Stalno mi nekako u glavi ona vrećica goveđe juhe. Na vrećici krava ...i piše „Podravka“. Ali to ne mogu povezati s pitanjem da ga...
Samocenzura ...ipak sam kod predsjednika.
A on želi pomoći.
I priča viceve ...a ja umirem od smijeha ...ili od one temperature ...ili od juhe iz vrećice.
Od nečega umirem. Jer ...kad novinar nema pitanja onda je ionako mrtav.
Da bi me ohrabrio Predsjednik mi ponudio još jedan susret. Imam priliku sjetiti se pitanja. I susret bi trebao biti uskoro. Čim se sjetim pitanja, neka mu javim i on već pristavlja vodu. Nadam se za kavu ...ne za juhu.
Probudih se sav mokar.
Sad ...nije problem ...tuširati se ...presvući se ......ponovo leći.
Ali šta ako san dođe ponovo.
A ja nemam pitanja.
I mislim i mislim ...ali ništa. Neće pa neće.
Gledam svoje bivše razgovore sa Stjepanom Mesićem. On je završio za predsjednika. Uvjek je bio predjednik nečega ...općine, Jugoslavije, Izvršnog odbora HDZ-a, sabora... Ali nije to isto. Sada je i moj Predsjednik, pa bi i pitanje trebalo biti tako ...pametno ...smisleno.
Dobro ...priznajem, bilo je tada puno lakše postavljati pitanja.
Hrvatska je imala budućnost.
Sada mi ne pada ništa na pamet.
Na pamet mi pada kako je to sve kod Prvog predsjednika bilo bolje. Kod njega nisi morao postavljati pitanja. Sam je pitao i odgovarao na njih. I onda ...nije kod njega bilo ...kava, „Domaćica“ keksi i slani štapići. Ma jok ...čovjek zvao na večeru ...jela i pića u izobilju.
I nisi morao ništa pitati, jer se sve znalo. Čak je to i bio moto susreta ...zna se.
Tako bilo nekada.
Ali sada moraš sam postavljati pitanja. A ja ih nemam.
Predsjednik je rekao da ga nazovem kad budem imao pitanja. Ja ih još uvjek nemam. Mislim si nešto ...možda netko od vas zna šta bi čovjeka trebao pitati. Bilo bi fino kad bi mi to stavili do znanja.
Dobro ...bio je to san, ali ipak ...tko zna.
Ja ću svejedno nazvati, ako mi kod pitanja pomognete.

Emil Cipar