FOTOGRAFIJA
Imenik Hrvatske 1994. dok je gorio rat
SB@NET 16.08.2026 FOTOGRAFIJA ( 1313 )
SLAVONSKI BROD - To je jedna priča o ratu dok je gorio do 1995
===================================
UVOD
1993. Završio sam sa mojim ratnim robotima (dokumentirano javno tek 2023. javno opisa što je bio Projekt MOONSHINE od 1991. do 1993. O specijalnim vojnim tehnologijama i tajnama se mora šutiti i do 30+ godina, a nekada ne bude javno nikada). Dok je rat tutnjao dve do 1995. da je trebalo nastaviti s MOONSHINE bili smo spremni nastaviti, ako se ratovanje u Slavonskom Brodu nastavi. Čekajući što će biti, jer sam baš prije rata studirao, i nučio u USA, što je to Internet.
Bio sam radostan: Telekom me yxcccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccczove i kada me prime raditi kod njih odoh prvo sam u Njemačku, u svibnju 1994. na 20 dana. Bio tamo, i pokupio diplome i potvrde da sam profesionalni stučnjak za Intnernet. U lipnju 1994. počeo sam raditi u Telekomu. Krenuo sam sretan. Ali u samo 2,5 mjeseca sreće je počela blijediti - UDBA je krenula velikom snagom na mene. Kasnije još snažnije poslije 1995. Jasno zašto: moji ratni roboti su spasili strogi centar grada Slavonskog Broda i UDBA se osvećivala meni.
Moji roboti su bili spacijalni alat: "vidim kroz kroz planine, i trenutno detektiram i ubijam ono što se ne vidi i iza planina". Ubili smo neprijatelja, koji se sakrivao iza planine Motjaica. Uništili smo ih, zajedno 3 HV prigade, sve to iza Motajice. Za taj važan dio alata Ameri to preuzeli poslije. Mogu reći samo o tome: mačke, psi, ljudi ne čuju NIŠTA što tko puca, grami, topivina iza planine. Jer oni ne a čuju ništa na niskoj frekvanciji a snaga napada je 5-6x jača i točnije pogađa metu. Znanost i fizika su svemočni...
Čekalući moguća daljnja ratovanja u području Slavonaskog Broda, krenuo sam raditi i u Telekomu 1994.
Vidi: Odlican posao u Hrvatskom Telekomu Prvi Imenik nove Hrvatske 1994,
Odmah u 3 mjesecy<<<<<<<<<<<<<<<<<< rujna pripremiti sve: od nove opreme, do biranja ljuaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaadi koji će to raditi, sve što treba ostalog. U zadnja dva mjeseca od toga sve mora biti savršeno, ispravno i točni podaci prvog novog Imenika Nove Hrvatske. Ako nedff dfdfdf dfdtko zakasni iza 1.12.1991. odmah kazne i otpuštanje ljudi koji zakasne. Dakle to će 2 mjeseca bilti teškog rada bez prestanka.
Počeo je sastanak u Slavonskom Brodu kod Direktora Ivana B.
(UDBA) Tehnički direktor Milivoj M. i njegova desna ruka Anica T. su odmah protestirali „moramo za to raditi najmanje 6 mjeseca”.
Direktor Ivan D: kaže „Rekao sam točno da se radi dva mjeseca do 1.12.1991. Trebamo glavnu osobnu koja će se potpisati da ako se zakasni – odmah kraj tvog posla, damo onaj tko ne zakasni dobiva novac. Pričali ste o papirima i zadaicima te novim odobrenjima, sve je spremno. Dakle tko će popisati i dobiti otkaz ili dobiti nagradu. Ja nyxccccccccccccccccccccceću, a ako nitko neće ja moram odmah dati otkaz. Dakle: Tko će biti broj jedan?”.
Neke kolege su odmah otišle. Milivoj M. i Anica T. su opet protestirali „nećemo stići moramo za to raditi najmanje 6 mjeseca”.
( Zašto se ona dvoje i još njih bunlii? Pada im sustav i pada im prirod novaca sustava "Plati ili Umri".
Ako nemaš "žita" (t.j. novaca) dakle nemaš "ispod žia" - nema kupnje. Bilo je cca 50% brojeva viška koji su čekali građane i vapilo su za telefon ali nemaju ti civili "dosta žita"... )
Počeo sam se smješkati.
Pogledali me svi a neiki i došaptavali se „taj Klindžić je budala”. Rekao sam u sebi, ne pričajuči ništa. Nisu znali da sam ja studirao 4+ fakulteta (i + još više toga), ja sam i Dr sc "Specijana elektronika, Telekomunikacaije i Vojne tehnologije, od 1993. Specijalista sam za razne tehnologije, a za ovo danas trebamo teški - vojni način rada. Nikada se ne hvalim, nitko ovdje u stvari i ne zna što sam i tko sam ja.
"Rekao sam ja ću to potpisati odmah i garantiram da ću dobiti sve završeno do 1.12.1991. Pokupiti ću nagradu koja će dobiti najbolji, dobro će mi doći solidni novac i skupljam novaca poslije siječnja i veljače pa da odem na malo duže skijanje.
Vjerovao sam u sebe, i nema moje milosti kad se aktivira u meni vojna doktrina.
Rekao sam "Direktore Ivan B. Vi ćete jedini vi komunicirati sa mnom. Tehnički direktor Milivoje M. i Anicu T. ne ni smiju dotaknuti ništa dok ja radim sve do 1.12.1994. Kolege vidite, potpisao sam ovaj papir. Ne brinite, pobjedniti ćemo. A sada kolege i kolegice ostajemo samo nas troje: Direktor Ivan B, ja i tajnica. Idemo početi raditi odmah i sad.
Popisano moje ime otišlo je odmah iz Slavonskog Broda i isti dan vratilo se nazad iz Zagreba i poruka: „Sve je pod kontrolom Brođani, radite. Gospodine Željko Klindžić imate baš sve i ovlasti ovog zadatka. Morate završiti rad do 1.12.1994”.
Izabrao sam članove buduće ekipe ljudi koje znam da su inžinjeri, one koji znaju ali nemaju trenutno posla i novaca. Izabrati ću 20 najboljih, mlađih. Ljudi koji poznaju IT i računala. Nekima od njih sam prije predavao, a pred mnom moraju mi dokazati svoje znanje.
Kupljeno je odmah 11 novih računala iz Zagreba, moje računalo i još jedno od prije, Odavno sam poznati specijalista za servisiranje elektronike i računala. Još od 1979 do danas. Direktor Ivan B. je potvrdio listu od 20 radnika i kupio odlična računala iz Zagreba. Raditi ćemo sa 10 - 12 dnevno. Ponekad i subotom i nedjeljom. Ostali ljidio su rezerva. Ako neki ne mogu izdržati tempo, pomati ću im.
Rekao sam samo raditi ćemo 2 mjeseca, ponekad i od jutra do sumraka, ako bude potrebno. Ako trebamo proširi broj radnika i na 12-15 ako treba. Biti će teško. Ali pobijediti ćemo.
Moji radnici će 2 mjeseca imati solidnu plaću, dogovorili smo to s Direktorom Ivanom B. Naša posebna velika soba na vrhu zgrade svaki dan se zaključavala i zapčatili. Sve što radimo na kraju dana odlazi i u sef Direktora Ivana B.
Dobio sam najboljih ljudi spremnih raditi i pod tim teškim uvjetima. Ako kasnimo ponekad ćemo raditi od 7 do 20 sati. Rekao sam mojoj ekipi „ako ne bude to gotovo unutar 2 mjeseca - nema dobre plaće ni za vas, ni za mene. Ako dobro radimo stiže nam novac. Krenimo. Otvorio sam se, kao strog i precizan zapovjednik. Rekao sam prvi dan „nema milosti, ratujemo”. Ako ne možete više raditi, zamjeniti ću vas s novima iz rezerve. Bilo je to od početka vojna operacija,
Donosio sam mojoj ekipi, iz osobnih mojih novaca, i dodatna jela, kolače, sokove i naravno kave. Radio nam je svirao da svi budemo veseliji. Ručak je normalno besplatan u zgradi Pošte. Svako jutro i popodbe pa i do večeri pjevuckali su i zapjevali njihovu pjesmicu „pobjediti ćemo, hoćemo, hoćemo...”.
I uspjeli smo!
Završili smo zadani posao do 1.12.1994. dva dana prije kraja!
Veselo razgovaramo. Pitaju me na kraju „Željko, zašutili ste. Što je?”. Rekoh im ”Posao je gotov, dvije kopije otišld je u Zagreb. Hvala vam, među najbolji ste bili, biti će i novaca i nagrede". Onda im kažem: "Od jučer sve manje vidim. Došao sam danas pješke, jer ne smijem s autom. Vidio sam da je sve rješeno. U sefu ste zapečali sve razultat. Auto maloprije otišao s dvije zepečačene kopije otišlo je ka Zagrebu.
Smralilo mi maloprije, idite svi na ručak, ja iznenado ne vidim više ništa. Oko mene je samo mrak”.
Dve cure su počele plakati, a dečki su bili zaprepašteni. Rekao sam iz tame "Neću plakanja. Završili smo odličan posao. Vodite me u Bolnicu".
Odvezli su me u Bolnicu. Moja supruga Dina je radila odavno u Bolnici, počela je plakati i jecati, čujem da je tu kraj mene. Doktori su joj rekli da možda više nikad ja neću vidjeti sunca, jer možda imam rak. Bolnica je sutradan poslan u Zagreb.
Susjeda s svojim njenom autom ujutro su s mojom suprugom odnijele do Pošte/HTC spapirima Bolnice, da sam teško bolestan.
Od dvije kopije od doktora radnica u Pošti/TKC upisala sve podatke da sam bolestan. Pitali kolege okolo "kako je Klindžo" i saznali su svi i u i prijtelji i obitelj da i imam rak.
O Zagrebu pretraživali me doktori s aparata, a oko men stalno totalni mrak. Dr Vida de Marin se pobrinula za mene. Tiho mi je i ljubazno rekla: „Željko nemate rak. Raditi ćemo s vama ovih dana i uskoro ćete opet ugledati sunce”. Rekla je i "Treba vam 2 i više mjeseci odmora. Pretjerali se radeći, morate čuvati oči, idite poslije samo u prirodu, ne raditi tako puno s kompjuterima".
Vraćen sam iz Zagreba dopodne 15.12.1994. u Slavonski Brod. Doktori u Brodu su rekli: minimalno 2 mjeseca bolovanja i van ići samo s tamnim naočalima. Odvezli me prijatelji do Pošte/Telekoma i čekaju me da se vratit poslije opet u stan.
Dolazim na ulaz Pošte/Telekoma i čudim se: danas je 15.12, a te velike kutije su računima trebako biti poslan u Brodu i Novoj Gradiški do 7.12, a sve to stoji. Nisu poslani računi građanima, policiji i vojsci. Kako to? To je moralo biti poslano do 7.12.1994? Čudno. .
Penjem se na kat, kolege i kolegice me grla i govore "Klindžo, ti si ipak živ". Čudim se, pa naravno da sam živ. Dolazim do kata Direktora i tajnice „Dobar dan”. Direktor Ivan B. odmah kaže tajnici „Pronašli su Željka. Zovite Zagrebu da je pronađen”. Čudim se, gdje sam to ja nestao?
Izlazi Tehnički direktor Milivoj M, ugleda me - i bježi. Pa zašto bježi? Odem 3 koraka prekoputa do sobe gdje se ostavljaju i potpisuju dokumenti. Nosim potvrde iz Bolnice i Brodu. Tu se žena čudi „Pa vi ste živi?”. „Jesam, a što je s vama, što se ovdje događa?”.
Žena kaže „Govore se da ste uništili sve alate i uređaje Pošte/TKC. Policija vas danima traži. Nestali ste. Pobjegli u Bosnu”. Rekoh „Curo to je koješta. Ništa od toga. To M. Meter i Anica T. opet nešto petljaju. upiši moje podatke dokora i kopiraj mi i potpisane podatke. Onda zapitam curu: „Pokažite službenu knjigu tu kod vas. Je li sve točno upisano 1.12.1994?”. Ona se crveni i pokazuje bez riječi, izrezan je taj list, nema mene u službenoj knjizi 1.12.1994. Dakle nisam prijavljen da sam bolestan.
Baš krasno, put u ništa
I ta cura isto bježi...
----
Razgovor o rezultatima:
Vratim se tih 3 metra do tajnice Direktora Pošte/TKC Slavonski Brod: „Molim odmah vaš telefon, zovite Zagreb i tajnicu Glavnog Direktora cijelog Hrvatskog i Nmjeačkog Telekoma". Javljam se Zagrebu:
„Molim sve snimajte. Ovo če biti zanimljivo i za policiju, za Hrvatski i Njemački Telekom".
„Dobar dan, ja sam zaposlenik Telekoma Željko Klindžić, 35000 Slavonski Brod. Radili smo posao za Novi Imenik. U Slavonskom Brodu je bila moja ekipa ukuno nas 12, završili smo sve u zadanom roka: 1.12.1994. Sasvim je završen Novi Imenik, do svake točke provjereno 3 puta, i sve je OK. Otišle 2 kopije odmsh u Zagreb. Radili 2 mjeseca, ponekad i od 7 ujutro do 20 sati.
Od toga sam na kraju privremeno oslijepio, evo vratio sam se danas iz Zagreba i osjećam se bolje. Bio sam prenesen u BolnicuSB.hr Slavonski. Brod. Moja supruga donijela s kolegicom iz Bolnice potvrdu za jedan dan prije 1.12.1994. oslijepio sam o rada. Netko je potrgao dokument kojim je BolnincaSB.hr izdala u TKC Slavonski Brod, to je ukradeno. Svratio sam se iz Zagreba 15.12.1994. u Slavonski Brod.
Vidim: netko je otrgnuo list u kojem je bila potvrda da sam ja u bolovanju. Dokori su govrili možda je to i rak. Odvezen sam u Zagreb, nisam vidio ništa. Ipak sam ozdravljen i vraćen dana 14.12.1994. popodne iz Zagreba u Slavonski Brod. Danas je 15.12. susjed me odvezao autom i donio sam najnovije dokumente Bolnica iz Broda i Zagreba. Doktori su jučer na kraju propisali mi je minimalno 2 mjeseca i crne naočale. Tek onda moći ću moći opet na posao.
Osobe Tehnički direktor Milivoj M. i Anica T. su organizirali pokušaj da se mene zatvori, i odnesu u Bosnu, a tamo će me ubiti. Ali nisu završili svoje redovite dnvene radove do 15.12.2994.
Vidim sve, čeka se na dostavu računa svih građanima već 10 dana. Anica T. namjerno nije dostavila račune građanima, policiji i vojski. To se mora plaćati svakog mjeseca do 7-tog dana. Sad je 15.12. i nisu poslan ni jedan račun. To je jako čudno.
Tvrde da sam ja, Željko Klindžić, uništio nove DEC Alpha servere, što nije istina. Jer ti serveri trebaju tek doći oko godinu, ili duže, iz USA. Pa kako bi ja mogao uništiti opremu koja još nije ni stigla?
Osoba Anica T, tvrdi da nisu mogli poslati građanima račune za mjesečno plaćanje računa, jer sam ja oštetio i stari server Pošte. Ja s tom starudijom nemam ništa, nikada to nisam ni dotakao. Vitas, inženjer Pošte, radi s tim svaki dan bez problema od jutra do naveće svaki dani, dakle Anica T. laže.
Dakle ja sam Željko Klindžić koji nije nestao več bio bolestan.
Ima kasnije i nastavak: Finale Novog Imenika
Anica T. i M. Vitas su pokupili novac i nagrade, moji ljudi i ja smo zaradili - nula.
Naše plaće i nagrade su odlepršale - u ništa.
Labor omnia vincit.
Željko Klindžić
Naselje kralja Tomislava 3/1
35000 Slavonski Brod
HRVATSKA
( ovo je prijenos iz USA arhive )
16:53 15:8.2026. VLATKO LOVRIĆ 9A2TD i Radio-Klub PRIJETE i NAPADAJU ME
===================================
UVOD
1993. Završio sam sa mojim ratnim robotima (dokumentirano javno tek 2023. javno opisa što je bio Projekt MOONSHINE od 1991. do 1993. O specijalnim vojnim tehnologijama i tajnama se mora šutiti i do 30+ godina, a nekada ne bude javno nikada). Dok je rat tutnjao dve do 1995. da je trebalo nastaviti s MOONSHINE bili smo spremni nastaviti, ako se ratovanje u Slavonskom Brodu nastavi. Čekajući što će biti, jer sam baš prije rata studirao, i nučio u USA, što je to Internet.
Bio sam radostan: Telekom me yxcccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccccczove i kada me prime raditi kod njih odoh prvo sam u Njemačku, u svibnju 1994. na 20 dana. Bio tamo, i pokupio diplome i potvrde da sam profesionalni stučnjak za Intnernet. U lipnju 1994. počeo sam raditi u Telekomu. Krenuo sam sretan. Ali u samo 2,5 mjeseca sreće je počela blijediti - UDBA je krenula velikom snagom na mene. Kasnije još snažnije poslije 1995. Jasno zašto: moji ratni roboti su spasili strogi centar grada Slavonskog Broda i UDBA se osvećivala meni.
Moji roboti su bili spacijalni alat: "vidim kroz kroz planine, i trenutno detektiram i ubijam ono što se ne vidi i iza planina". Ubili smo neprijatelja, koji se sakrivao iza planine Motjaica. Uništili smo ih, zajedno 3 HV prigade, sve to iza Motajice. Za taj važan dio alata Ameri to preuzeli poslije. Mogu reći samo o tome: mačke, psi, ljudi ne čuju NIŠTA što tko puca, grami, topivina iza planine. Jer oni ne a čuju ništa na niskoj frekvanciji a snaga napada je 5-6x jača i točnije pogađa metu. Znanost i fizika su svemočni...
Čekalući moguća daljnja ratovanja u području Slavonaskog Broda, krenuo sam raditi i u Telekomu 1994.
Vidi: Odlican posao u Hrvatskom Telekomu Prvi Imenik nove Hrvatske 1994,
Napustio sam sa ljenčarenje na moru, čujem Domovina nas zove, i vraćam se u Slavonski Brod.
Sudjeloavati ću u toj velikoj operaciji koja se pokreče.
Odmah u 3 mjesecy<<<<<<<<<<<<<<<<<< rujna pripremiti sve: od nove opreme, do biranja ljuaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaadi koji će to raditi, sve što treba ostalog. U zadnja dva mjeseca od toga sve mora biti savršeno, ispravno i točni podaci prvog novog Imenika Nove Hrvatske. Ako nedff dfdfdf dfdtko zakasni iza 1.12.1991. odmah kazne i otpuštanje ljudi koji zakasne. Dakle to će 2 mjeseca bilti teškog rada bez prestanka.
Počeo je sastanak u Slavonskom Brodu kod Direktora Ivana B.
(UDBA) Tehnički direktor Milivoj M. i njegova desna ruka Anica T. su odmah protestirali „moramo za to raditi najmanje 6 mjeseca”.
Direktor Ivan D: kaže „Rekao sam točno da se radi dva mjeseca do 1.12.1991. Trebamo glavnu osobnu koja će se potpisati da ako se zakasni – odmah kraj tvog posla, damo onaj tko ne zakasni dobiva novac. Pričali ste o papirima i zadaicima te novim odobrenjima, sve je spremno. Dakle tko će popisati i dobiti otkaz ili dobiti nagradu. Ja nyxccccccccccccccccccccceću, a ako nitko neće ja moram odmah dati otkaz. Dakle: Tko će biti broj jedan?”.
Neke kolege su odmah otišle. Milivoj M. i Anica T. su opet protestirali „nećemo stići moramo za to raditi najmanje 6 mjeseca”.
( Zašto se ona dvoje i još njih bunlii? Pada im sustav i pada im prirod novaca sustava "Plati ili Umri".
Ako nemaš "žita" (t.j. novaca) dakle nemaš "ispod žia" - nema kupnje. Bilo je cca 50% brojeva viška koji su čekali građane i vapilo su za telefon ali nemaju ti civili "dosta žita"... )
Počeo sam se smješkati.
Pogledali me svi a neiki i došaptavali se „taj Klindžić je budala”. Rekao sam u sebi, ne pričajuči ništa. Nisu znali da sam ja studirao 4+ fakulteta (i + još više toga), ja sam i Dr sc "Specijana elektronika, Telekomunikacaije i Vojne tehnologije, od 1993. Specijalista sam za razne tehnologije, a za ovo danas trebamo teški - vojni način rada. Nikada se ne hvalim, nitko ovdje u stvari i ne zna što sam i tko sam ja.
"Rekao sam ja ću to potpisati odmah i garantiram da ću dobiti sve završeno do 1.12.1991. Pokupiti ću nagradu koja će dobiti najbolji, dobro će mi doći solidni novac i skupljam novaca poslije siječnja i veljače pa da odem na malo duže skijanje.
Vjerovao sam u sebe, i nema moje milosti kad se aktivira u meni vojna doktrina.
Rekao sam "Direktore Ivan B. Vi ćete jedini vi komunicirati sa mnom. Tehnički direktor Milivoje M. i Anicu T. ne ni smiju dotaknuti ništa dok ja radim sve do 1.12.1994. Kolege vidite, potpisao sam ovaj papir. Ne brinite, pobjedniti ćemo. A sada kolege i kolegice ostajemo samo nas troje: Direktor Ivan B, ja i tajnica. Idemo početi raditi odmah i sad.
Popisano moje ime otišlo je odmah iz Slavonskog Broda i isti dan vratilo se nazad iz Zagreba i poruka: „Sve je pod kontrolom Brođani, radite. Gospodine Željko Klindžić imate baš sve i ovlasti ovog zadatka. Morate završiti rad do 1.12.1994”.
Izabrao sam članove buduće ekipe ljudi koje znam da su inžinjeri, one koji znaju ali nemaju trenutno posla i novaca. Izabrati ću 20 najboljih, mlađih. Ljudi koji poznaju IT i računala. Nekima od njih sam prije predavao, a pred mnom moraju mi dokazati svoje znanje.
Kupljeno je odmah 11 novih računala iz Zagreba, moje računalo i još jedno od prije, Odavno sam poznati specijalista za servisiranje elektronike i računala. Još od 1979 do danas. Direktor Ivan B. je potvrdio listu od 20 radnika i kupio odlična računala iz Zagreba. Raditi ćemo sa 10 - 12 dnevno. Ponekad i subotom i nedjeljom. Ostali ljidio su rezerva. Ako neki ne mogu izdržati tempo, pomati ću im.
Rekao sam samo raditi ćemo 2 mjeseca, ponekad i od jutra do sumraka, ako bude potrebno. Ako trebamo proširi broj radnika i na 12-15 ako treba. Biti će teško. Ali pobijediti ćemo.
Moji radnici će 2 mjeseca imati solidnu plaću, dogovorili smo to s Direktorom Ivanom B. Naša posebna velika soba na vrhu zgrade svaki dan se zaključavala i zapčatili. Sve što radimo na kraju dana odlazi i u sef Direktora Ivana B.
Dobio sam najboljih ljudi spremnih raditi i pod tim teškim uvjetima. Ako kasnimo ponekad ćemo raditi od 7 do 20 sati. Rekao sam mojoj ekipi „ako ne bude to gotovo unutar 2 mjeseca - nema dobre plaće ni za vas, ni za mene. Ako dobro radimo stiže nam novac. Krenimo. Otvorio sam se, kao strog i precizan zapovjednik. Rekao sam prvi dan „nema milosti, ratujemo”. Ako ne možete više raditi, zamjeniti ću vas s novima iz rezerve. Bilo je to od početka vojna operacija,
Donosio sam mojoj ekipi, iz osobnih mojih novaca, i dodatna jela, kolače, sokove i naravno kave. Radio nam je svirao da svi budemo veseliji. Ručak je normalno besplatan u zgradi Pošte. Svako jutro i popodbe pa i do večeri pjevuckali su i zapjevali njihovu pjesmicu „pobjediti ćemo, hoćemo, hoćemo...”.
I uspjeli smo!
Završili smo zadani posao do 1.12.1994. dva dana prije kraja!
Veselo razgovaramo. Pitaju me na kraju „Željko, zašutili ste. Što je?”. Rekoh im ”Posao je gotov, dvije kopije otišld je u Zagreb. Hvala vam, među najbolji ste bili, biti će i novaca i nagrede". Onda im kažem: "Od jučer sve manje vidim. Došao sam danas pješke, jer ne smijem s autom. Vidio sam da je sve rješeno. U sefu ste zapečali sve razultat. Auto maloprije otišao s dvije zepečačene kopije otišlo je ka Zagrebu.
Smralilo mi maloprije, idite svi na ručak, ja iznenado ne vidim više ništa. Oko mene je samo mrak”.
Dve cure su počele plakati, a dečki su bili zaprepašteni. Rekao sam iz tame "Neću plakanja. Završili smo odličan posao. Vodite me u Bolnicu".
Odvezli su me u Bolnicu. Moja supruga Dina je radila odavno u Bolnici, počela je plakati i jecati, čujem da je tu kraj mene. Doktori su joj rekli da možda više nikad ja neću vidjeti sunca, jer možda imam rak. Bolnica je sutradan poslan u Zagreb.
Susjeda s svojim njenom autom ujutro su s mojom suprugom odnijele do Pošte/HTC spapirima Bolnice, da sam teško bolestan.
Od dvije kopije od doktora radnica u Pošti/TKC upisala sve podatke da sam bolestan. Pitali kolege okolo "kako je Klindžo" i saznali su svi i u i prijtelji i obitelj da i imam rak.
O Zagrebu pretraživali me doktori s aparata, a oko men stalno totalni mrak. Dr Vida de Marin se pobrinula za mene. Tiho mi je i ljubazno rekla: „Željko nemate rak. Raditi ćemo s vama ovih dana i uskoro ćete opet ugledati sunce”. Rekla je i "Treba vam 2 i više mjeseci odmora. Pretjerali se radeći, morate čuvati oči, idite poslije samo u prirodu, ne raditi tako puno s kompjuterima".
Vraćen sam iz Zagreba dopodne 15.12.1994. u Slavonski Brod. Doktori u Brodu su rekli: minimalno 2 mjeseca bolovanja i van ići samo s tamnim naočalima. Odvezli me prijatelji do Pošte/Telekoma i čekaju me da se vratit poslije opet u stan.
Dolazim na ulaz Pošte/Telekoma i čudim se: danas je 15.12, a te velike kutije su računima trebako biti poslan u Brodu i Novoj Gradiški do 7.12, a sve to stoji. Nisu poslani računi građanima, policiji i vojsci. Kako to? To je moralo biti poslano do 7.12.1994? Čudno. .
Penjem se na kat, kolege i kolegice me grla i govore "Klindžo, ti si ipak živ". Čudim se, pa naravno da sam živ. Dolazim do kata Direktora i tajnice „Dobar dan”. Direktor Ivan B. odmah kaže tajnici „Pronašli su Željka. Zovite Zagrebu da je pronađen”. Čudim se, gdje sam to ja nestao?
Izlazi Tehnički direktor Milivoj M, ugleda me - i bježi. Pa zašto bježi? Odem 3 koraka prekoputa do sobe gdje se ostavljaju i potpisuju dokumenti. Nosim potvrde iz Bolnice i Brodu. Tu se žena čudi „Pa vi ste živi?”. „Jesam, a što je s vama, što se ovdje događa?”.
Žena kaže „Govore se da ste uništili sve alate i uređaje Pošte/TKC. Policija vas danima traži. Nestali ste. Pobjegli u Bosnu”. Rekoh „Curo to je koješta. Ništa od toga. To M. Meter i Anica T. opet nešto petljaju. upiši moje podatke dokora i kopiraj mi i potpisane podatke. Onda zapitam curu: „Pokažite službenu knjigu tu kod vas. Je li sve točno upisano 1.12.1994?”. Ona se crveni i pokazuje bez riječi, izrezan je taj list, nema mene u službenoj knjizi 1.12.1994. Dakle nisam prijavljen da sam bolestan.
Baš krasno, put u ništa
I ta cura isto bježi...
----
Razgovor o rezultatima:
Vratim se tih 3 metra do tajnice Direktora Pošte/TKC Slavonski Brod: „Molim odmah vaš telefon, zovite Zagreb i tajnicu Glavnog Direktora cijelog Hrvatskog i Nmjeačkog Telekoma". Javljam se Zagrebu:
„Molim sve snimajte. Ovo če biti zanimljivo i za policiju, za Hrvatski i Njemački Telekom".
„Dobar dan, ja sam zaposlenik Telekoma Željko Klindžić, 35000 Slavonski Brod. Radili smo posao za Novi Imenik. U Slavonskom Brodu je bila moja ekipa ukuno nas 12, završili smo sve u zadanom roka: 1.12.1994. Sasvim je završen Novi Imenik, do svake točke provjereno 3 puta, i sve je OK. Otišle 2 kopije odmsh u Zagreb. Radili 2 mjeseca, ponekad i od 7 ujutro do 20 sati.
Od toga sam na kraju privremeno oslijepio, evo vratio sam se danas iz Zagreba i osjećam se bolje. Bio sam prenesen u BolnicuSB.hr Slavonski. Brod. Moja supruga donijela s kolegicom iz Bolnice potvrdu za jedan dan prije 1.12.1994. oslijepio sam o rada. Netko je potrgao dokument kojim je BolnincaSB.hr izdala u TKC Slavonski Brod, to je ukradeno. Svratio sam se iz Zagreba 15.12.1994. u Slavonski Brod.
Vidim: netko je otrgnuo list u kojem je bila potvrda da sam ja u bolovanju. Dokori su govrili možda je to i rak. Odvezen sam u Zagreb, nisam vidio ništa. Ipak sam ozdravljen i vraćen dana 14.12.1994. popodne iz Zagreba u Slavonski Brod. Danas je 15.12. susjed me odvezao autom i donio sam najnovije dokumente Bolnica iz Broda i Zagreba. Doktori su jučer na kraju propisali mi je minimalno 2 mjeseca i crne naočale. Tek onda moći ću moći opet na posao.
Osobe Tehnički direktor Milivoj M. i Anica T. su organizirali pokušaj da se mene zatvori, i odnesu u Bosnu, a tamo će me ubiti. Ali nisu završili svoje redovite dnvene radove do 15.12.2994.
Vidim sve, čeka se na dostavu računa svih građanima već 10 dana. Anica T. namjerno nije dostavila račune građanima, policiji i vojski. To se mora plaćati svakog mjeseca do 7-tog dana. Sad je 15.12. i nisu poslan ni jedan račun. To je jako čudno.
Tvrde da sam ja, Željko Klindžić, uništio nove DEC Alpha servere, što nije istina. Jer ti serveri trebaju tek doći oko godinu, ili duže, iz USA. Pa kako bi ja mogao uništiti opremu koja još nije ni stigla?
Osoba Anica T, tvrdi da nisu mogli poslati građanima račune za mjesečno plaćanje računa, jer sam ja oštetio i stari server Pošte. Ja s tom starudijom nemam ništa, nikada to nisam ni dotakao. Vitas, inženjer Pošte, radi s tim svaki dan bez problema od jutra do naveće svaki dani, dakle Anica T. laže.
Dakle ja sam Željko Klindžić koji nije nestao več bio bolestan.
Ima kasnije i nastavak: Finale Novog Imenika
Anica T. i M. Vitas su pokupili novac i nagrade, moji ljudi i ja smo zaradili - nula.
Naše plaće i nagrade su odlepršale - u ništa.
Labor omnia vincit.
Željko Klindžić
Naselje kralja Tomislava 3/1
35000 Slavonski Brod
HRVATSKA
( ovo je prijenos iz USA arhive )
Proljetno doba jezero Petnja, Slavonski Brod