PABIRCI
Plati ili Umri
Problem Vedinete Dine Klindžić, Slavonski Brod, koja je do danas već 6+ godina u Domu za starije i nemoćne osobe Slavonski Brod.
( Pogledajte staru fotografiju: Vedineta Dina Klindžić, od prije 2,5 godine, kada je Dina zadnji puta bila sasvim lijepa, zdrava, sretna i vesela.)
Što se dogodilo?
Prije 2 godine Dina je pala na beton i pukao je odmah lijevi kuk, u Domu preko puita BolniceSB.hr
Moralo se (pa imamo modernu Hrvatsku Medicinu!), to odmah riješiti i operirati taj kuk...
Što se čekalo?
Slijedi tišina i muk...
Nie dolazi bilo kakve poruke, izjave, glasa, što je bilo, i možda zašto se ne može to i to zbog toga i toga.
Ne gleda nitko Dinu. Ni Don, ni BolnicuSB.sb, ni Ministrrstv. A dovoljno je da se snimi na rendgen i vidi se kod da Dom i Bolnica i Ministartvo nsu ni pogledai Dinu.
Po zakonu pacijent može i sam reči: hoču u drugu bolnicu.
Pobali smo ali odgovor je bio: tišina.
Jedino mogu pomisliti:
Prije rata bio je STANDARD u Bolnicama Plati ili Umri...
Te stvari se radilo samo tiho, sasvim tiho..
Tko je kriv? BolnicaSB ili Dom. Ili obadvoje?...
Naravno da nije svećenik Stepinac...
Ministarstvo Zdravlja šuti....
Zašto šutnja? Za koga radite ili (ne)radite.
Kažite mi, čekam...
Zašto smo Dina i ja zajedno, uopće, ratovali za Domovinu?
Zar nas sve Branitelje treba danas što brže likvidirati? Jer suvišni smo?...
Dali ćemo svi poumirati po principu Plati ili Umri?
Dina i ja smo bili cijelo vrijeme u prvom strašnom ratu zajedno. Zapisano je to u SBONE.eu/MOONSHINE/ Kasnije smo kroz Udrugu SB Web Tima krenuli u drugi Web rat. Rat bez topova i pušaka već s najmodernom tehnologijom Svijeta. Opet smo "ratovali" za Domovinu. Bili smo skupa volonteri (o svom trošku), pokrenuli smo Projekt u SBONE.eu/SBONLINE/ 1996.- 2004. Jer 5-6 gdina Država u Hrvatskoj je bila sasvim za službeni Web sasvim inertna. Politika je govorila nešto kao "ne znamo što je to Internet, nešto za djecu? - ma imamo mi i važnijeg posla..". Tako je bio u Brodu i ostatku Hrvatske. Da nije bilo nas volontera SB Web Tima koji smo podigli glavne zgrade Slavonskog Broda (o vlastitom trošku, volontera) ostali bi kao ZADNJI u Slavoniji, Hrvatskoj, pai i svijetu, ...
U ta dva rata smo mi pobjedili....Za Našu Domovinu smo se žrtvovali bez oklijevanja i čekanja..
Dina je jednog dana rekla: Pobacajmo to ordenje skupa nakon oba rata u našu Savu. Što će nam to? Da se hvalimo? NE! Posllje ratova postanimo opet sasvimi obični ljudi. Jer u ratu smo nas radili i odraili svoje sa samo oko 200.000 / 399.000 nas ratnika. Otišli smo na kavicu u Trgu, bacili sve u Savu I postali smo i obični i nasmješnti Brođani koji ne mahšu ordenjem. Jer ordeni su nešto sveto koje se nosi, i živi, samo u srcu Domovine, a sve ostalo je - kić...
Na žalost Dina je pri kraju života.
Samo leži na postelji, noge joj više ne rade, ne može sama podići glavu, I sve je gore. Štovana gospodo iz Doma, Bolnice i Ministarstvo Zdravlja, evo vas tjednima dana (ne)dođjete s rezltatima, prodajete li nam samo tišinu? Oni i Oni su se več dogorili o nečemu i ničemu i razići se po svojim kućama. Jer gavrani ne knjuju drugom oči. Ma šutite vi svi i dalje, a ako vas sretnem u prolazu zaobiči ću vas bez riječi.Osim Dobar dan. Radite ili (ne)radite kao do sada. Ne trebam vas ja tužiti. Postoji onaj koji je daleko daleko iznad najdaljih zvijezda, ON će vas suditi i presuditi vam..
Domovino, zašto odmah nakon kraja rata nisi sve nas odjednom ubila,
spasila bi nas od ove sadašnje stvarnost...
Autor
Željko Klindžić, Klindžo
