PABIRCI
Putopisi: Thailand - zemlja tisuću osmjeha
Antonija Krajina 08.01.2010 PABIRCI ( 2228 )
SLAVONSKI BROD - Nešto više od pola godine čekala sam potvrdni odgovor za dolazak na Tajland iz najprestižnijeg Yoga centra u Aziji i jednog od najrespektabilnijih na svijetu. Iako nisam gubila nadu da ću dobiti stipendiju zapravo nisam bila jako pozitivna u razmišljanjima oko toga. Vrlo često se uhvatim da u takvim situacijama sabotiram samu sebe negativnim mislima. Nakon što sam e-mail prestala provjeravati, u skladu sa mislima, dobila sam pozitivan odgovor. Tako je često u životu, čim se prestanete bojati, sve ispadne dobro.
Bila sam toliko ushićena da sam posumnjala u svoje znanje engleskog jezika te da sam u euforiji možda krivo shvatila da mi je dodijeljena stipendija za pohađanje svjetski cijenjenog učiteljskog tečaja yoge. Pa sam, kako to i priliči skeptiku, tražila svjedoka da sam pročita e- mail i kaže mi što je pročitao. Svjedok je potvrdio, nisam si ništa umislila, za točno dva mjeseca idem na Tajland. Samo jednom mi se javila misao da usred ove ne-imanja-kruha-i-posla krize ne trebam ići na Tajland i da se trebam spustiti na zemlju. Preplavile su me podrške mojih roditelja i dečka da moram ići. Uvijek mi je bilo lakše kad na rubu odluke moji ljubljeni odluče za mene. Kontam, ako bude prenaporno, njih ću za to kriviti... A bit će naporno, ustajemo u 5h i idemo leći u potpunoj tišini oko 22h. Apsolutna yoga, tako bi ja to nazvala. Tada nisam imala pojma što me očekuje.
Egzotične pješčane plaže, palme, uvijek 35 stupnjeva i lagani povjetarac uz nezaboravne zalazke sunca, zamijenio je strah hoću li uspjeti i hoću li položiti sve ispite koje mi je ova stipendija omogućila. Nezahvalnost u takvoj situaciji je nešto što ni na koji način nisam htjela pokazati.
Čim je avion sletio u Bangkok osjetila sam drugačiju klimu i drugačiju atmosferu. Aerodrom u Bangkoku je prije par godina sagrađen. Zgrada Bangkoškog aerodroma je najveća samostalna i najsuvremenija zgrada na svijetu. No ipak, snaći se u takvom prostoru je bilo i više nego jednostavno, lakše nego na nekom od mnogo manjih europskih aerodroma. U Bangkoku je sve napravljeno da se snađete bez ikakvih problema, na svakom uglu su informacije, službenici i policija. Iako njihov engleski jezik zvuči kao tajlandski jezik sa engleskim naglaskom, uspjela sam doći do izlaza za otok Koh Samui, moje konačno odredište. Iako pripremljeni za dolazak turista, imaju jako stroge i detaljne kontrole na ulasku u zemlju. Neozbiljnost na aerodromu u bilo kojem smislu nije opcija. Ako slijedite sve upute točno kako piše i kako postupiti nije ni toliko naporno...
Na otoku svaki čovjek vam se smiješi i sve možete pitati za smjer i sve što vas zanima kao turista. Vrijeme je bilo monsunsko i ni malo kako su predviđali na prognozi. U mjesec dana bilo je svega tri dana kiše i to manji dio dana. Poslije kiše dolazi sunce, ali doslovno odmah. Duge su na otoku vrlo česte jer kiša tamo pada u vodopadima i trenutak kad prestane, pojavi se jarko sunce kao početak sasvim drugog dana. Temperature su prave „zimske“ od 30 do 35 stupnjeva, a lubenice su male i slatke. Od velikih lubenica meso je žuto i još slađe. Papaya, ananas, mango, kokos i ostalo egzotično voće je prejeftino i preslasno. Svako jutro za doručak i po cijeli dan u izobilju. Dok su im jabuke samo iz uvoza i to američke. Hrana je začinjena, najviše ljuta. Jedu puno algi i klica, kokosovo mlijeko je umjesto kravljeg, puno povrća i grahorica koje su u trgovinama na odjelu grickalica jer nemaju nama poznati junk-food. Ljudi su srdačni, ama baš svi. Čak i ako vi niste (a bilo je i takvih). U trgovinama je sve Made in Thailand - Gucci, Prada, Versace, etc. I sve je 10 puta jeftinije. Unošenje takve robe u Italiju i još par zemalja je kažnjivo zakonom i ako vas uhvate neće vas baš smrtno kazniti, ali neće ni daleko od toga. To potvrđuje da su to ili jako dobre kopije ili originali za koje svi tvrde da su autentični. Kao totalno netipična žena nisam uspjela niti imala volje to provjeravati pa si iz takvog izobilja nisam ništa kupila.
Toplina ljudi i klime vas u par dana toliko navikne na dobrotu i na drugačije otvoreno (po nekima naivno) ponašanje da se nakon toga ne želite vratiti. Ljudi su siromašni (puno siromašniji nego što možete zamisliti), nemaju za jesti i možete vidjeti djecu koja jedva hodaju izgladnjela, a o životinjama da ne govorim. To sve skupa daje jednu tužnu sliku Tajlanda. Pa se onda sa par podijeljenih kuna osjećate kao pravi dobrotvor. Naravno da pored tih ljudi, drugi ljudi (Madonna npr.) imaju goleme, luksuzne vile koje ste viđali po filmovima, sa privatnim plažama, ogromnim autima, čuvarima i natpisima - NO PHOTOS.
Na otoku je pregršt wellness centara i ponuda u sklopu. Sve po upola manjim cijenama nego kod nas ili po istim cijenama ali sa zavidno boljom ponudom.Tako da mi je sada u Hrvatskoj teško naći dobru masažu. Razmaženo, znam. To je kad jednom osjetite izvorno...
More nije kao Jadransko, ni jedno nije, zar ne. Toplo je i bistro, pijesak je posvuda, sitni ugodni pijesak koji se lako ispire.
Hodanje po takvom mekanom pijesku u plićaku je užitak za stopala. Šetnja u zalazak sunca na takvoj plaži je pravi raj za romantične duše. Smještaj je jako povoljan i bez problema možete unajmiti kuću za deset eura mjesečno. Da, deset eura mjesečno! Prijatelji su mi rekli kako im je bilo povoljnije iz Njemačke doći na Tajland i biti tamo mjesec dana nego bilo gdje na hrvatskoj obali. Pa vi provjerite..
Kad sam se vratila u Brod, trebala sam se ponovno naviknuti na ljude i okolinu. Klima je ovdje ipak depresivnija. Ako vas Tajland ne promijeni, ništa neće. Na Tajlandu sam vidjela puno predivnih prizora kao iz TV emisija o dalekim zemljama. Sada sve to nosim kao toplu uspomenu. Nadam se skoroj malo široj prezentaciji putovanja.
Sve ispite sam uspješno položila i stekla titulu učitelja yoge na svjetskoj razini. Vježbe koje učim su za kralježnicu, opće stanje organizma, poboljšanje posture tijela i pomoć kod oporavka od bolesti. Vježbe disanja pomažu smiriti tijelo i osnažiti pluća. Tečaj yoge koji vodim nema veze sa religijom ili mistikom jer je zapadnjački i prilagođen današnjem modernom čovjeku. Toplo preporučam vježbe za kralježnicu i vježbe disanja, svima koji nisu lijeni jer od vas zahtijevaju aktivno zauzimanje za zdravlje i samo sat vremena tjedno.
Što se Tajlanda tiče, teško je opisati riječima sve doživljaje i sve što sam vidjela, toplina koju osjećate na svakom koraku čini vas boljim i sretnijim čovjekom. Tajland, sasvim opravdano, zovu zemljom tisuću osmijeha.
Antonija Krajina
yogastudio.hr
Bila sam toliko ushićena da sam posumnjala u svoje znanje engleskog jezika te da sam u euforiji možda krivo shvatila da mi je dodijeljena stipendija za pohađanje svjetski cijenjenog učiteljskog tečaja yoge. Pa sam, kako to i priliči skeptiku, tražila svjedoka da sam pročita e- mail i kaže mi što je pročitao. Svjedok je potvrdio, nisam si ništa umislila, za točno dva mjeseca idem na Tajland. Samo jednom mi se javila misao da usred ove ne-imanja-kruha-i-posla krize ne trebam ići na Tajland i da se trebam spustiti na zemlju. Preplavile su me podrške mojih roditelja i dečka da moram ići. Uvijek mi je bilo lakše kad na rubu odluke moji ljubljeni odluče za mene. Kontam, ako bude prenaporno, njih ću za to kriviti... A bit će naporno, ustajemo u 5h i idemo leći u potpunoj tišini oko 22h. Apsolutna yoga, tako bi ja to nazvala. Tada nisam imala pojma što me očekuje.
Egzotične pješčane plaže, palme, uvijek 35 stupnjeva i lagani povjetarac uz nezaboravne zalazke sunca, zamijenio je strah hoću li uspjeti i hoću li položiti sve ispite koje mi je ova stipendija omogućila. Nezahvalnost u takvoj situaciji je nešto što ni na koji način nisam htjela pokazati.
Čim je avion sletio u Bangkok osjetila sam drugačiju klimu i drugačiju atmosferu. Aerodrom u Bangkoku je prije par godina sagrađen. Zgrada Bangkoškog aerodroma je najveća samostalna i najsuvremenija zgrada na svijetu. No ipak, snaći se u takvom prostoru je bilo i više nego jednostavno, lakše nego na nekom od mnogo manjih europskih aerodroma. U Bangkoku je sve napravljeno da se snađete bez ikakvih problema, na svakom uglu su informacije, službenici i policija. Iako njihov engleski jezik zvuči kao tajlandski jezik sa engleskim naglaskom, uspjela sam doći do izlaza za otok Koh Samui, moje konačno odredište. Iako pripremljeni za dolazak turista, imaju jako stroge i detaljne kontrole na ulasku u zemlju. Neozbiljnost na aerodromu u bilo kojem smislu nije opcija. Ako slijedite sve upute točno kako piše i kako postupiti nije ni toliko naporno...
Na otoku svaki čovjek vam se smiješi i sve možete pitati za smjer i sve što vas zanima kao turista. Vrijeme je bilo monsunsko i ni malo kako su predviđali na prognozi. U mjesec dana bilo je svega tri dana kiše i to manji dio dana. Poslije kiše dolazi sunce, ali doslovno odmah. Duge su na otoku vrlo česte jer kiša tamo pada u vodopadima i trenutak kad prestane, pojavi se jarko sunce kao početak sasvim drugog dana. Temperature su prave „zimske“ od 30 do 35 stupnjeva, a lubenice su male i slatke. Od velikih lubenica meso je žuto i još slađe. Papaya, ananas, mango, kokos i ostalo egzotično voće je prejeftino i preslasno. Svako jutro za doručak i po cijeli dan u izobilju. Dok su im jabuke samo iz uvoza i to američke. Hrana je začinjena, najviše ljuta. Jedu puno algi i klica, kokosovo mlijeko je umjesto kravljeg, puno povrća i grahorica koje su u trgovinama na odjelu grickalica jer nemaju nama poznati junk-food. Ljudi su srdačni, ama baš svi. Čak i ako vi niste (a bilo je i takvih). U trgovinama je sve Made in Thailand - Gucci, Prada, Versace, etc. I sve je 10 puta jeftinije. Unošenje takve robe u Italiju i još par zemalja je kažnjivo zakonom i ako vas uhvate neće vas baš smrtno kazniti, ali neće ni daleko od toga. To potvrđuje da su to ili jako dobre kopije ili originali za koje svi tvrde da su autentični. Kao totalno netipična žena nisam uspjela niti imala volje to provjeravati pa si iz takvog izobilja nisam ništa kupila.
Toplina ljudi i klime vas u par dana toliko navikne na dobrotu i na drugačije otvoreno (po nekima naivno) ponašanje da se nakon toga ne želite vratiti. Ljudi su siromašni (puno siromašniji nego što možete zamisliti), nemaju za jesti i možete vidjeti djecu koja jedva hodaju izgladnjela, a o životinjama da ne govorim. To sve skupa daje jednu tužnu sliku Tajlanda. Pa se onda sa par podijeljenih kuna osjećate kao pravi dobrotvor. Naravno da pored tih ljudi, drugi ljudi (Madonna npr.) imaju goleme, luksuzne vile koje ste viđali po filmovima, sa privatnim plažama, ogromnim autima, čuvarima i natpisima - NO PHOTOS.
Na otoku je pregršt wellness centara i ponuda u sklopu. Sve po upola manjim cijenama nego kod nas ili po istim cijenama ali sa zavidno boljom ponudom.Tako da mi je sada u Hrvatskoj teško naći dobru masažu. Razmaženo, znam. To je kad jednom osjetite izvorno...
More nije kao Jadransko, ni jedno nije, zar ne. Toplo je i bistro, pijesak je posvuda, sitni ugodni pijesak koji se lako ispire.
Hodanje po takvom mekanom pijesku u plićaku je užitak za stopala. Šetnja u zalazak sunca na takvoj plaži je pravi raj za romantične duše. Smještaj je jako povoljan i bez problema možete unajmiti kuću za deset eura mjesečno. Da, deset eura mjesečno! Prijatelji su mi rekli kako im je bilo povoljnije iz Njemačke doći na Tajland i biti tamo mjesec dana nego bilo gdje na hrvatskoj obali. Pa vi provjerite..
Kad sam se vratila u Brod, trebala sam se ponovno naviknuti na ljude i okolinu. Klima je ovdje ipak depresivnija. Ako vas Tajland ne promijeni, ništa neće. Na Tajlandu sam vidjela puno predivnih prizora kao iz TV emisija o dalekim zemljama. Sada sve to nosim kao toplu uspomenu. Nadam se skoroj malo široj prezentaciji putovanja.
Sve ispite sam uspješno položila i stekla titulu učitelja yoge na svjetskoj razini. Vježbe koje učim su za kralježnicu, opće stanje organizma, poboljšanje posture tijela i pomoć kod oporavka od bolesti. Vježbe disanja pomažu smiriti tijelo i osnažiti pluća. Tečaj yoge koji vodim nema veze sa religijom ili mistikom jer je zapadnjački i prilagođen današnjem modernom čovjeku. Toplo preporučam vježbe za kralježnicu i vježbe disanja, svima koji nisu lijeni jer od vas zahtijevaju aktivno zauzimanje za zdravlje i samo sat vremena tjedno.
Što se Tajlanda tiče, teško je opisati riječima sve doživljaje i sve što sam vidjela, toplina koju osjećate na svakom koraku čini vas boljim i sretnijim čovjekom. Tajland, sasvim opravdano, zovu zemljom tisuću osmijeha.
Antonija Krajina
yogastudio.hr
Proljetno doba Petnja. Slavonski Brod, 2019.