FOTOGRAFIJA
Sjećanje: NOVI IMENIK HRVATSKE
SB@NET 16.08.2026 FOTOGRAFIJA ( 926 )
SLAVONSKI BROD - Nalog je objavljen po svim gradovima Hrvatske: Treba u 3 mjeseca pripremiti sve, od nove opreme
, do biranja ljudi koji će raditi i sve još ostalog. Zadnja dva mjeseca sve mora biti savršeno, ispravno i točni podaci prvog novog Imenika Nove Hrvatske. Ako netko zakasni iza 1.12.1991. odmah kazne i otpuštanje ljudi koji zakasne. Dakle to je 2 mjeseca teškog rada bez prestanka.
Počeo sastanak kod Direktora Ivana B, Tehnički direktor Milivoj M. i njegova desna ruka Anica T. su odmah protestirali „moramo za to raditi najmanje 6 mjeseca”. Rekao Direktor Ivan D: „Rekao sam točno se radi dva mjeseca do 1.12.1991. Trebamo glavnu osobnu koja će se potpisati da ako se zakasni – odmah kraj tvog posla. Onaj tko ne zakasni dobiva novac. Pričali ste o papirima i zadatcima te novim odobrenjima, sve je spremno. Dakle tko će popisati i dobiti otkaz ili dobiti nagradu, ja neću, a ako nitko neće ja moram odmah dati otkaz. Dakle: Tko će biti broj jedan?”.
Neke kolege su odmah otišle. Milivoj M. i Anica T. su opet protestirali „moramo za to raditi najmanje 6 mjeseca”. Nastala je tišina, svi se ukočili.
Počeo sam se smješkati.
Pogledali me svi i pomislili „taj Klindžić je budala”. ( Oni nisu znali da sam studirao 4+ (i više) fakulteta, ja sam Dr sc "Specijana elektronika i Telekomunikacaije i Vojne tehnologije, još od 1993. Specijalista sam za vojne tehnologije, a za ovo danas treba nam vojni način rada. Radili smo tako ali nikome nisam prestavio moje fakultate i ostalo. Nikada se ne hvalim, i nitko u stvari i ne zna što sam i tko sam ja).
Rekao sam ja ću to potpisati odmah i garantiram da ću dobiti sve završeno do 1.12.1991. Pokupiti ću i dodatnu nagradu, dobro će mi doći skupiti novaca da poslije prosinca idem na malo duže skijanje.
( Nisam nikome rekao tko sam i što sam: Željko Klindžić, koji nema milosti kad se aktivira u meni vojna doktrina. A ovdje je danas baš to potrebno, vojna a ne neka dječja igra...)
Rekao sam Direktore Ivan B. vi ćete jedini komunicirati sa mnom. Tehničkog direktora Milivoje M. i Anicu T. ne smiju ni dotaknuti ničega dok ja radim sve do 1.12.1994. Kolege vidite, potpisao sam. Ne brinite, pobjedniti ćemo. Sada kolege i kolegice ostajemo samo nas troje Direktor Ivan B, ja, i tajnica. Idemo početi raditi odmah i sad.
Popisano je moje ime i otišlo je odmah iz Slavonskog Broda i isti dan stiglo nazad iz Zagreba poruka: „Sve je pod kontrolom, Brođani radite. Gospodine Željko Klindžić imate sve, baš sve, ovlasti ovog zadatka i morate zavroto rad do do 1.12.1991.” Izabrao sam ekipu ljudi koje znam i one koji znaju ali nemaju trenutno posla. Izabrao sam 20 najboljih, mlađih ljudi, koji poznaju IT i računala. Nekima sam prije i predavao, a preda mnom su morali dokazati znanje o računalima.
Kupljeno je odmah 10 novih računala iz Zagreba, moje računalo i jop jedno od prije s koji namizabrao sam to ja jer sam specijalista za servisiranje računala, još od 1979 do danas. Direktor Ivan B. je potvrdio listu od 20 radnika, raditi ćemo ili ne mogu sve raditi, a raditi ćemo sa 10 do 12. Ostali su rezerva, ako neki ne mogu održavati tempo. I ako moramo dodati još radnika. Bilo je i glupih priča Anice T. da ja ne znam to sve rješavati. Rekao sam samo raditi ćemo 2 mjeseca, ponekad i od jutra do sumraka, ako bude potrebno. Ako trebamo proširi broj radnika i do 12-15 ako treba. Biti će teško ali pobijediti ćemo. Plaćica od 2 mjeseca moji radnici će imati solidnu plaću. Dobio sam najboljih spremnih raditi pod mojim uvjerima. Pa ako kasnimo ako treba ponekad ćemo tasiti i od 7 do 20 sati.
Rekao sam mojoj ekipi „Ako ne bude to gotovo unutar 2 mjeseca - nema plaće ni za vas, ni za mene. Ako dobro radimo stiže nam novac, krenimo. Bio sam strog i precizan. Rekao sam prvi dan „nema milosti, jer ratujemo”. Za uzvrat donosio sam im osobno, iz mojih novaca, i dodatna jela, kolače, sokove i kave. Radio nam svirao, da svi budu veseliji. Ručak je normalno besplatan u zgradi Pošte. Svako jutro i popodbe pa i navečer pljeskali su i pjevuckali i zapjevali: „pobjediti ćemo, hoćemo, hoćemo...”.
Uspjeli zavšiti posao dva dana prije kraja!
Imamo još dan i pol vremena do kraja. Veselo razgovaramo. Završili smo. Pitaju me na kraju „Željko, zašutili ste. Što je?”. Rekoh im ”Posao je gotov, dvije kopija otišlo je u Zagreb. Hvala vam. Među najboljima smo. Onda im kažem: "Od jučer sve manje vidim, došao sam danas pješke, u podne ne vidim više ništa. Oko mene je samo mrak”. Dve cure su počele plakati, a dečki su bili zaprepašteni. Rekao sam "Neću plakanja. Završili smo odličan posao, najbolji smo, vodite me u Bolnicu". Moja supruga je čula da sam u Bolnici, i počela je plakati. Jecala je, jer su doktori joj rekli da možda više nikad neću vidjeti sunca, jer imam rak.
Susjeda s svojim autom ujutro je s mojom suprugom Dinom odnijele su do Telekoma/Pošte i njih dvije su dostavile da se zapipšu papire doktrora da sam teško bolestan. Procjena doktora oko 2 mjeseca, možda i dulje. U Zagrebu su me pretraživali doktori s više aparata. Oko meme stalno mrak. Dr Vida de Marin se pobrinula za mene. Tiho mi je i ljubazno govorila: „Željko nemate rak. Raditi ćemo s vama ovih dana i uskoro ćete opet ugledati sunce”. Rekla mi i "Treba vam 2 do 6 mjeseci odmora. Morate čuvati oći, idite samo u prirodu, a ne rad s kompjuterima".
Vraćen sam iz Zagreba dopodne 15.12.1994. u Brod. Doktori u Brodu su rekli: minimalno 2 mjeseca bolovanja i van ići samo s tamnim naočalima. Odvezli me prijatelji do Pošte/Telekoma i čekaju me da se vratit poslije opet u stan.
Dolazim na ulaz Pošte/Telekoma i čudim se: danas je 15.12, a te velike kutije su računima trebako biti poslan u Brodu i Novoj Gradiški do 7.12, a sve to stoji. Nisu poslani računi građanima, policiji i vojsci. Kako to? To je moralo biti poslano do 7.12.1994? Čudno. .
Penjem se na kat, kolege i kolegice me grla i govore "Klindžo, ti si ipak živ". Čudim se, pa naravno da sam živ. Dolazim do kata Direktora i tajnice „Dobar dan”. Direktor Ivan B. odmah kaže tajnici „Pronašli su Željka. Zovite Zagrebu da je pronađen”. Čudim se, gdje sam to ja nestao?
Izlazi Tehnički direktor Milivoj M, ugleda me - i bježi. Pa zašto bježi? Odem 3 koraka prekoputa do sobe gdje se ostavljaju i potpisuju dokumenti. Nosim potvrde iz Bolnice i Brodu. Tu se žena čudi „Pa vi ste živi?”. „Jesam, a što je s vama, što se ovdje događa?”.
Žena kaže „Govore se da ste uništili sve alate i uređaje Pošte/TKC. Policija vas danima traži. Nestali ste. Pobjegli u Bosnu”. Rekoh „Curo to je koješta. Ništa od toga. To M. Meter i Anica T. opet nešto petljaju. upiši moje podatke od dokora i kopiraj mi potpisane podatke. Sve mora biti OK. Vidim kroz prozor Milivoj i Anica bježe iz velike zgrade. Onda pitam curu: „Pokažite službenu knjigu tu kod vas. Je li sve točno upisano 1.12.1994?”. Ona se crveni i pokazuje bez riječi - izrezan list, nema mene u službenoj knjizi 1.12.1994. Ispada - nisam prijavljen da sam bolestan. Krasno. I ta cura isto bježi...
----
Razgovor o rezultatima:
Vratim se tih 3 metra do tajnice Direktora Pošte/TKC Slavonski Brod: „Molim odmah vaš telefon, zovite Zagreb i tajnicu Glavnog Direktora cijelog Hrvatskog i Nmjeačkog Telekoma". Javljam se Zagrebu:
„Molim sve snimajte. Ovo če biti zanimljivo i za policiju, za Hrvatski i Njemački Telekom".
„Dobar dan, ja sam zaposlenik Telekoma Željko Klindžić, 35000 Slavonski Brod. Radili smo posao za Novi Imenik. U Slavonskom Brodu je bila moja ekipa i ja, završili smo sve do zadanog roka 1.12.1994. Sasvim je završen Novi Imenik, do svake točke provjereno 3 puta, sve je OK. Otišle 2 kopije odmsh u Zagreb. Radili smo 2 mjeseca, ponekad i od 7 ujutro do 20 sati.
Od toga sam na kraju privremeno oslijepio, evo vatio sam se danas iz Zagreba i osjećam se bolje. Odmah sam bio prenesem u BolnicuSB.hr Slav. Brod. Moja supruga donijela s kolegicom iz Bolnice potvrdu do jedan dan prije 1.12.1994. da sam oslijepio o rada. Netko je potrgao dokument kojim je BolnincaSB.hr izdala u TKC Slavonski Brod, to je ukradeno. Svratio sam se seiz Zagreba 15.12.1994. u Slavonski Brod.
Vidim: netko je otrgnuo list u kojem je bila potvrda da sam ja u bolovanju Dokori su rekli, možda je to i rak. Odvezen sam u Zagreb, nisam vidio ništa. Ipak sam ozdravljen i vraćen dana 14.12.1994. popodne iz Zagreba opet u Slavonski Brod. Danas je 15.12. susjed me odvezao autom i donio sam najnovije dokumente Bolnica iz Broda i Zagreba. Doktori su jučer na kraju propisali mi minimalno 2 mjeseca i crne naočale. Tek onda moći ću onda opet na posao.
Osobe Tehnički direktor Milivoj M. i Anica T. su organizirali pokušaj da se mene zatvore, odnesu u Bosnu, a tamo će me ubiti. Ali nisu završili svoj gadni pokušaj.
Vidim sve, čeka se na dostavu računa svih građanima već 10 dana. Anica T. namjerno nije dostavila račune građanima, policiji i vojski. To se mora plaćati svakog mjeseca do 7-tog dana. Sad je 15.12. i nisu poslan ni jedan račun. To je jako čudno.
Tvrde da sam ja, Željko Klindžić, uništio nove DEC Alpha servere, što nije istina. Jer ti serveri trebaju tek doći oko godinu, ili duže, iz USA. Pa kako bi ja mogao uništiti opremu koja još nije ni stigla?
Osoba Anica T, tvrdi da nisu mogli poslati građanima račune za mjesečno plaćanje računa, jer sam ja oštetio i stari server Pošte. Ja s tom starudijom nemam ništa, nikada to nisam ni dotakao. Vitas, inženjer Pošte, radi s tim svaki dan bez problema od jutra do naveće svaki dani, dakle Anica T. laže.
Dakle ja sam Željko Klindžić koji nije nestao več bio bolestan.
Ima kasnije i nastavak: Finale Novog Imenika
Anica T. i M. Vitas su pokupili novac i nagrade, moji ljudi i ja smo zaradili - nula.
Naše plaće i nagrade su odlepršale - u ništa.
... i što sada?
... pamet kaže: ne smiješ ratovati s rogatima
----
Željko Klindžić
Naselje kralja Tomislava 3/1
35000 Slavonski Brod
HRVATSKA
Počeo sastanak kod Direktora Ivana B, Tehnički direktor Milivoj M. i njegova desna ruka Anica T. su odmah protestirali „moramo za to raditi najmanje 6 mjeseca”. Rekao Direktor Ivan D: „Rekao sam točno se radi dva mjeseca do 1.12.1991. Trebamo glavnu osobnu koja će se potpisati da ako se zakasni – odmah kraj tvog posla. Onaj tko ne zakasni dobiva novac. Pričali ste o papirima i zadatcima te novim odobrenjima, sve je spremno. Dakle tko će popisati i dobiti otkaz ili dobiti nagradu, ja neću, a ako nitko neće ja moram odmah dati otkaz. Dakle: Tko će biti broj jedan?”.
Neke kolege su odmah otišle. Milivoj M. i Anica T. su opet protestirali „moramo za to raditi najmanje 6 mjeseca”. Nastala je tišina, svi se ukočili.
Počeo sam se smješkati.
Pogledali me svi i pomislili „taj Klindžić je budala”. ( Oni nisu znali da sam studirao 4+ (i više) fakulteta, ja sam Dr sc "Specijana elektronika i Telekomunikacaije i Vojne tehnologije, još od 1993. Specijalista sam za vojne tehnologije, a za ovo danas treba nam vojni način rada. Radili smo tako ali nikome nisam prestavio moje fakultate i ostalo. Nikada se ne hvalim, i nitko u stvari i ne zna što sam i tko sam ja).
Rekao sam ja ću to potpisati odmah i garantiram da ću dobiti sve završeno do 1.12.1991. Pokupiti ću i dodatnu nagradu, dobro će mi doći skupiti novaca da poslije prosinca idem na malo duže skijanje.
( Nisam nikome rekao tko sam i što sam: Željko Klindžić, koji nema milosti kad se aktivira u meni vojna doktrina. A ovdje je danas baš to potrebno, vojna a ne neka dječja igra...)
Rekao sam Direktore Ivan B. vi ćete jedini komunicirati sa mnom. Tehničkog direktora Milivoje M. i Anicu T. ne smiju ni dotaknuti ničega dok ja radim sve do 1.12.1994. Kolege vidite, potpisao sam. Ne brinite, pobjedniti ćemo. Sada kolege i kolegice ostajemo samo nas troje Direktor Ivan B, ja, i tajnica. Idemo početi raditi odmah i sad.
Popisano je moje ime i otišlo je odmah iz Slavonskog Broda i isti dan stiglo nazad iz Zagreba poruka: „Sve je pod kontrolom, Brođani radite. Gospodine Željko Klindžić imate sve, baš sve, ovlasti ovog zadatka i morate zavroto rad do do 1.12.1991.” Izabrao sam ekipu ljudi koje znam i one koji znaju ali nemaju trenutno posla. Izabrao sam 20 najboljih, mlađih ljudi, koji poznaju IT i računala. Nekima sam prije i predavao, a preda mnom su morali dokazati znanje o računalima.
Kupljeno je odmah 10 novih računala iz Zagreba, moje računalo i jop jedno od prije s koji namizabrao sam to ja jer sam specijalista za servisiranje računala, još od 1979 do danas. Direktor Ivan B. je potvrdio listu od 20 radnika, raditi ćemo ili ne mogu sve raditi, a raditi ćemo sa 10 do 12. Ostali su rezerva, ako neki ne mogu održavati tempo. I ako moramo dodati još radnika. Bilo je i glupih priča Anice T. da ja ne znam to sve rješavati. Rekao sam samo raditi ćemo 2 mjeseca, ponekad i od jutra do sumraka, ako bude potrebno. Ako trebamo proširi broj radnika i do 12-15 ako treba. Biti će teško ali pobijediti ćemo. Plaćica od 2 mjeseca moji radnici će imati solidnu plaću. Dobio sam najboljih spremnih raditi pod mojim uvjerima. Pa ako kasnimo ako treba ponekad ćemo tasiti i od 7 do 20 sati.
Rekao sam mojoj ekipi „Ako ne bude to gotovo unutar 2 mjeseca - nema plaće ni za vas, ni za mene. Ako dobro radimo stiže nam novac, krenimo. Bio sam strog i precizan. Rekao sam prvi dan „nema milosti, jer ratujemo”. Za uzvrat donosio sam im osobno, iz mojih novaca, i dodatna jela, kolače, sokove i kave. Radio nam svirao, da svi budu veseliji. Ručak je normalno besplatan u zgradi Pošte. Svako jutro i popodbe pa i navečer pljeskali su i pjevuckali i zapjevali: „pobjediti ćemo, hoćemo, hoćemo...”.
Uspjeli zavšiti posao dva dana prije kraja!
Imamo još dan i pol vremena do kraja. Veselo razgovaramo. Završili smo. Pitaju me na kraju „Željko, zašutili ste. Što je?”. Rekoh im ”Posao je gotov, dvije kopija otišlo je u Zagreb. Hvala vam. Među najboljima smo. Onda im kažem: "Od jučer sve manje vidim, došao sam danas pješke, u podne ne vidim više ništa. Oko mene je samo mrak”. Dve cure su počele plakati, a dečki su bili zaprepašteni. Rekao sam "Neću plakanja. Završili smo odličan posao, najbolji smo, vodite me u Bolnicu". Moja supruga je čula da sam u Bolnici, i počela je plakati. Jecala je, jer su doktori joj rekli da možda više nikad neću vidjeti sunca, jer imam rak.
Susjeda s svojim autom ujutro je s mojom suprugom Dinom odnijele su do Telekoma/Pošte i njih dvije su dostavile da se zapipšu papire doktrora da sam teško bolestan. Procjena doktora oko 2 mjeseca, možda i dulje. U Zagrebu su me pretraživali doktori s više aparata. Oko meme stalno mrak. Dr Vida de Marin se pobrinula za mene. Tiho mi je i ljubazno govorila: „Željko nemate rak. Raditi ćemo s vama ovih dana i uskoro ćete opet ugledati sunce”. Rekla mi i "Treba vam 2 do 6 mjeseci odmora. Morate čuvati oći, idite samo u prirodu, a ne rad s kompjuterima".
Vraćen sam iz Zagreba dopodne 15.12.1994. u Brod. Doktori u Brodu su rekli: minimalno 2 mjeseca bolovanja i van ići samo s tamnim naočalima. Odvezli me prijatelji do Pošte/Telekoma i čekaju me da se vratit poslije opet u stan.
Dolazim na ulaz Pošte/Telekoma i čudim se: danas je 15.12, a te velike kutije su računima trebako biti poslan u Brodu i Novoj Gradiški do 7.12, a sve to stoji. Nisu poslani računi građanima, policiji i vojsci. Kako to? To je moralo biti poslano do 7.12.1994? Čudno. .
Penjem se na kat, kolege i kolegice me grla i govore "Klindžo, ti si ipak živ". Čudim se, pa naravno da sam živ. Dolazim do kata Direktora i tajnice „Dobar dan”. Direktor Ivan B. odmah kaže tajnici „Pronašli su Željka. Zovite Zagrebu da je pronađen”. Čudim se, gdje sam to ja nestao?
Izlazi Tehnički direktor Milivoj M, ugleda me - i bježi. Pa zašto bježi? Odem 3 koraka prekoputa do sobe gdje se ostavljaju i potpisuju dokumenti. Nosim potvrde iz Bolnice i Brodu. Tu se žena čudi „Pa vi ste živi?”. „Jesam, a što je s vama, što se ovdje događa?”.
Žena kaže „Govore se da ste uništili sve alate i uređaje Pošte/TKC. Policija vas danima traži. Nestali ste. Pobjegli u Bosnu”. Rekoh „Curo to je koješta. Ništa od toga. To M. Meter i Anica T. opet nešto petljaju. upiši moje podatke od dokora i kopiraj mi potpisane podatke. Sve mora biti OK. Vidim kroz prozor Milivoj i Anica bježe iz velike zgrade. Onda pitam curu: „Pokažite službenu knjigu tu kod vas. Je li sve točno upisano 1.12.1994?”. Ona se crveni i pokazuje bez riječi - izrezan list, nema mene u službenoj knjizi 1.12.1994. Ispada - nisam prijavljen da sam bolestan. Krasno. I ta cura isto bježi...
----
Razgovor o rezultatima:
Vratim se tih 3 metra do tajnice Direktora Pošte/TKC Slavonski Brod: „Molim odmah vaš telefon, zovite Zagreb i tajnicu Glavnog Direktora cijelog Hrvatskog i Nmjeačkog Telekoma". Javljam se Zagrebu:
„Molim sve snimajte. Ovo če biti zanimljivo i za policiju, za Hrvatski i Njemački Telekom".
„Dobar dan, ja sam zaposlenik Telekoma Željko Klindžić, 35000 Slavonski Brod. Radili smo posao za Novi Imenik. U Slavonskom Brodu je bila moja ekipa i ja, završili smo sve do zadanog roka 1.12.1994. Sasvim je završen Novi Imenik, do svake točke provjereno 3 puta, sve je OK. Otišle 2 kopije odmsh u Zagreb. Radili smo 2 mjeseca, ponekad i od 7 ujutro do 20 sati.
Od toga sam na kraju privremeno oslijepio, evo vatio sam se danas iz Zagreba i osjećam se bolje. Odmah sam bio prenesem u BolnicuSB.hr Slav. Brod. Moja supruga donijela s kolegicom iz Bolnice potvrdu do jedan dan prije 1.12.1994. da sam oslijepio o rada. Netko je potrgao dokument kojim je BolnincaSB.hr izdala u TKC Slavonski Brod, to je ukradeno. Svratio sam se seiz Zagreba 15.12.1994. u Slavonski Brod.
Vidim: netko je otrgnuo list u kojem je bila potvrda da sam ja u bolovanju Dokori su rekli, možda je to i rak. Odvezen sam u Zagreb, nisam vidio ništa. Ipak sam ozdravljen i vraćen dana 14.12.1994. popodne iz Zagreba opet u Slavonski Brod. Danas je 15.12. susjed me odvezao autom i donio sam najnovije dokumente Bolnica iz Broda i Zagreba. Doktori su jučer na kraju propisali mi minimalno 2 mjeseca i crne naočale. Tek onda moći ću onda opet na posao.
Osobe Tehnički direktor Milivoj M. i Anica T. su organizirali pokušaj da se mene zatvore, odnesu u Bosnu, a tamo će me ubiti. Ali nisu završili svoj gadni pokušaj.
Vidim sve, čeka se na dostavu računa svih građanima već 10 dana. Anica T. namjerno nije dostavila račune građanima, policiji i vojski. To se mora plaćati svakog mjeseca do 7-tog dana. Sad je 15.12. i nisu poslan ni jedan račun. To je jako čudno.
Tvrde da sam ja, Željko Klindžić, uništio nove DEC Alpha servere, što nije istina. Jer ti serveri trebaju tek doći oko godinu, ili duže, iz USA. Pa kako bi ja mogao uništiti opremu koja još nije ni stigla?
Osoba Anica T, tvrdi da nisu mogli poslati građanima račune za mjesečno plaćanje računa, jer sam ja oštetio i stari server Pošte. Ja s tom starudijom nemam ništa, nikada to nisam ni dotakao. Vitas, inženjer Pošte, radi s tim svaki dan bez problema od jutra do naveće svaki dani, dakle Anica T. laže.
Dakle ja sam Željko Klindžić koji nije nestao več bio bolestan.
Ima kasnije i nastavak: Finale Novog Imenika
Anica T. i M. Vitas su pokupili novac i nagrade, moji ljudi i ja smo zaradili - nula.
Naše plaće i nagrade su odlepršale - u ništa.
... i što sada?
... pamet kaže: ne smiješ ratovati s rogatima
----
Željko Klindžić
Naselje kralja Tomislava 3/1
35000 Slavonski Brod
HRVATSKA
Proljetno doba jezero Petnja, Slavonski Brod