FOTOGRAFIJA
Sjećanje: NOVI IMENIK HRVATSKE
SB@NET 16.08.2026 FOTOGRAFIJA ( 1180 )
SLAVONSKI BROD - Lijepa priča je samo priča: Odličan posao u Hrvatskom Telekomu ...
1994. Nalog po svim gradovima Hrvatske: Treba u 3 mjeseca pripremiti sve, od nove opreme , do biranja ljudi koji će raditi i sve još ostalog. Zadnja dva mjeseca sve mora biti savršeno, ispravno i točni podaci prvog novog Imenika Nove Hrvatske. Ako netko zakasni iza 1.12.1991. odmah kazne i otpuštanje ljudi koji zakasne. Dakle to je 2 mjeseca teškog rada bez prestanka.
Počeo sastanak kod Direktora Ivana B, Tehnički direktor Milivoj M. i njegova desna ruka Anica T. su odmah protestirali „moramo za to raditi najmanje 6 mjeseca”. Rekao Direktor Ivan D: „Rekao sam točno se radi dva mjeseca do 1.12.1991. Trebamo glavnu osobnu koja će se potpisati da ako se zakasni – odmah kraj tvog posla. Onaj tko ne zakasni dobiva novac. Pričali ste o papirima i zadatcima te novim odobrenjima, sve je spremno. Dakle tko će popisati i dobiti otkaz ili dobiti nagradu, ja neću, a ako nitko neće ja moram odmah dati otkaz. Dakle: Tko će biti broj jedan?”.
Neke kolege su odmah otišle. Milivoj M. i Anica T. su opet protestirali „moramo za to raditi najmanje 6 mjeseca”. Nastala je tišina, svi se ukočili.
Počeo sam se smješkati.
Pogledali me svi i pomislili „taj Klindžić je budala”.
( Ali oni nisu znali da sam studirao 4+ (i + više) fakulteta, ja sam Dr sc "Specijana elektronika, Telekomunikacaije i Vojne tehnologije, još od 1993. Specijalista sam za te tehnologije, za ovo danas treba nam vojni način rada. Nikada se ne hvalim, nitko ovdje u stvari i ne zna što sam i tko sam ja ).
"Rekao sam ja ću to potpisati odmah i garantiram da ću dobiti sve završeno do 1.12.1991. Pokupiti ću i dodatnu nagradu, dobro će mi doći inako skupljam novaca da poslije od siječnja / veljače odem na malo duže skijanje.
( Inače nisam nikome se hvalio tko sam to Željko Klindžić, koji nema milosti kad se aktivira u meni vojna doktrina. A ovdje je danas baš to potrebno, vojna doktrina, a ne neke dječje igre ili spavajuće ljenčuge...)
Rekao sam Direktore Ivan B. "Vi ćete jedini komunicirati sa mnom. Tehnički direktor Milivoje M. i Anicu T. ne ni dotaknuti ništa dok ja radim sve do 1.12.1994. Kolege vidite, potpisao sam i ne brinite, pobjedniti ćemo. A sada kolege i kolegice ostajemo samo nas troje: Direktor Ivan B, ja, i tajnica. Idemo početi raditi odmah i sad.
Popisano je moje ime i otišlo je odmah iz Slavonskog Broda i isti dan stiglo nazad iz Zagreba poruka: „Sve je pod kontrolom, Brođani radite. Gospodine Željko Klindžić imate sve, baš sve, ovlasti ovog zadatka i morate završiti rad do 1.12.1994”.
Izabrao članove buduće ekipe ljudi koje znam da su inžinjeri i one koji znaju ali nemaju trenutno posla i novaca. Izabrati ću 20 najboljih, mlađih, ljudi koji poznaju IT i računala. Nekima sam prije predavao, a pred mnom moraju mi dokazati svoje znanje.
Kupljeno je odmah 11 novih računala iz Zagreba, moje računalo i još jedno od prije, specijalista za servisiranje elektronike i računala, još od 1979 do danas. Direktor Ivan B. je potvrdio listu od 20 radnika i kupnju iz Zagreba za računala. Raditi ćemo sa 10 do 12 dnevno, ponekad i subotom i nedjeljom. Ostali su rezerva, ako neki ne mogu izdržati tempo, pomati ću im. Rekao sam samo raditi ćemo 2 mjeseca, ponekad i od jutra do sumraka, ako bude potrebno. Ako trebamo proširi broj radnika i do 12-15 ako treba. Biti će teško ali pobijediti ćemo. Moji radnici od 2 mjeseca će imati solidnu plaću, dogovorili smo s Direktorom Ivana B. Naša posebna veća soba na vrhu zgrade svaki dan se zaključava i začepi, koje odtasn meni i kod mene i u sefu Direktora Ivana B.
Dobio sam najboljih spremnih raditi i pod teškim uvjetima. Pa ako kasnimo ponekad ćemo raditi i od 7 do 20 sati. Rekao sam mojoj ekipi „Ako ne bude to gotovo unutar 2 mjeseca - nema plaće ni za vas, ni za mene. Ako dobro radimo stiže nam novac. Krenimo. Otvorio sam se, kao strog i precizan zapovjednik. Rekao sam prvi dan „nema milosti, jer ratujemo”, ako ne možete više raditi, zamjeniti ću vas novim iz rezerve .
Za uzvrat donosio sam im osobno, iz mojih novaca, i dodatna jela, i kolače, sokove i naravno kave. Radio nam svirao, da svi budemo veseliji. Ručak je normalno besplatan u zgradi Pošte. Svako jutro i popodbe pa i do večeri pjevuckali i zapjevali njihovu pjrdmivu „pobjediti ćemo, hoćemo, hoćemo...”.
Uspjeli smo! Završili smo posao dva dana prije kraja!
Imamo još dan i pol vremena do kraja. Veselo razgovaramo. Završili smo. Pitaju me na kraju „Željko, zašutili ste. Što je?”. Rekoh im ”Posao je gotov, dvije kopija otišlo je u Zagreb. Hvala vam, među najboljima ste".
Onda im kažem: "Od jučer sve manje vidim, došao sam danas pješke, u podne ne vidim više ništa. Oko mene je samo mrak”. Dve cure su počele plakati, a dečki su bili zaprepašteni. Rekao sam "Neću plakanja. Završili smo odličan posao, najbolji smo. Vodite me u Bolnicu".
Moja supruga je čula da sam u Bolnici, otišl do doktora i počela je plakati. Jecala je, jer su doktori joj rekli da možda više nikad neću vidjeti sunca, i da imam rak.
Susjeda s svojim autom ujutro je s mojom suprugom odnijele su do Telekoma/Pošte i dostavile papire od doktrora da sam teško bolestan. Pitali kolege "kako je Klindžo" i saznali su svi i u Telekom/Pošta u Brodu i prijtelji i obitelj su svi su saznali da i imam rak.
Poslan sam u Zagreb, pretraživali me doktori s više aparata. Oko meme stalno - mrak. Dr Vida de Marin se pobrinula za mene. Tiho mi je i ljubazno govorila: „Željko nemate rak. Raditi ćemo s vama ovih dana i uskoro ćete opet ugledati sunce”. Rekla mi i "Treba vam 2 do 6 mjeseci odmora. Morate čuvati oči, idite samo u prirodu, a ne raditi s kompjuterima".
Vraćen sam iz Zagreba dopodne 15.12.1994. u Brod. Doktori u Brodu su rekli: minimalno 2 mjeseca bolovanja i van ići samo s tamnim naočalima. Odvezli me prijatelji do Pošte/Telekoma i čekaju me da se vratit poslije opet u stan.
Dolazim na ulaz Pošte/Telekoma i čudim se: danas je 15.12, a te velike kutije su računima trebako biti poslan u Brodu i Novoj Gradiški do 7.12, a sve to stoji. Nisu poslani računi građanima, policiji i vojsci. Kako to? To je moralo biti poslano do 7.12.1994? Čudno. .
Penjem se na kat, kolege i kolegice me grla i govore "Klindžo, ti si ipak živ". Čudim se, pa naravno da sam živ. Dolazim do kata Direktora i tajnice „Dobar dan”. Direktor Ivan B. odmah kaže tajnici „Pronašli su Željka. Zovite Zagrebu da je pronađen”. Čudim se, gdje sam to ja nestao?
Izlazi Tehnički direktor Milivoj M, ugleda me - i bježi. Pa zašto bježi? Odem 3 koraka prekoputa do sobe gdje se ostavljaju i potpisuju dokumenti. Nosim potvrde iz Bolnice i Brodu. Tu se žena čudi „Pa vi ste živi?”. „Jesam, a što je s vama, što se ovdje događa?”.
Žena kaže „Govore se da ste uništili sve alate i uređaje Pošte/TKC. Policija vas danima traži. Nestali ste. Pobjegli u Bosnu”. Rekoh „Curo to je koješta. Ništa od toga. To M. Meter i Anica T. opet nešto petljaju. upiši moje podatke dokora i kopiraj mi i potpisane podatke. Onda zapitam curu: „Pokažite službenu knjigu tu kod vas. Je li sve točno upisano 1.12.1994?”. Ona se crveni i pokazuje bez riječi, izrezan je taj list, nema mene u službenoj knjizi 1.12.1994. Dakle nisam prijavljen da sam bolestan.
Baš krasno, put u ništa
I ta cura isto bježi...
----
Razgovor o rezultatima:
Vratim se tih 3 metra do tajnice Direktora Pošte/TKC Slavonski Brod: „Molim odmah vaš telefon, zovite Zagreb i tajnicu Glavnog Direktora cijelog Hrvatskog i Nmjeačkog Telekoma". Javljam se Zagrebu:
„Molim sve snimajte. Ovo če biti zanimljivo i za policiju, za Hrvatski i Njemački Telekom".
„Dobar dan, ja sam zaposlenik Telekoma Željko Klindžić, 35000 Slavonski Brod. Radili smo posao za Novi Imenik. U Slavonskom Brodu je bila moja ekipa ukuno nas 12, završili smo sve u zadanom roka: 1.12.1994. Sasvim je završen Novi Imenik, do svake točke provjereno 3 puta, i sve je OK. Otišle 2 kopije odmsh u Zagreb. Radili 2 mjeseca, ponekad i od 7 ujutro do 20 sati.
Od toga sam na kraju privremeno oslijepio, evo vratio sam se danas iz Zagreba i osjećam se bolje. Bio sam prenesen u BolnicuSB.hr Slavonski. Brod. Moja supruga donijela s kolegicom iz Bolnice potvrdu za jedan dan prije 1.12.1994. oslijepio sam o rada. Netko je potrgao dokument kojim je BolnincaSB.hr izdala u TKC Slavonski Brod, to je ukradeno. Svratio sam se iz Zagreba 15.12.1994. u Slavonski Brod.
Vidim: netko je otrgnuo list u kojem je bila potvrda da sam ja u bolovanju. Dokori su govrili možda je to i rak. Odvezen sam u Zagreb, nisam vidio ništa. Ipak sam ozdravljen i vraćen dana 14.12.1994. popodne iz Zagreba u Slavonski Brod. Danas je 15.12. susjed me odvezao autom i donio sam najnovije dokumente Bolnica iz Broda i Zagreba. Doktori su jučer na kraju propisali mi je minimalno 2 mjeseca i crne naočale. Tek onda moći ću moći opet na posao.
Osobe Tehnički direktor Milivoj M. i Anica T. su organizirali pokušaj da se mene zatvori, i odnesu u Bosnu, a tamo će me ubiti. Ali nisu završili svoje redovite dnvene radove do 15.12.2994.
Vidim sve, čeka se na dostavu računa svih građanima već 10 dana. Anica T. namjerno nije dostavila račune građanima, policiji i vojski. To se mora plaćati svakog mjeseca do 7-tog dana. Sad je 15.12. i nisu poslan ni jedan račun. To je jako čudno.
Tvrde da sam ja, Željko Klindžić, uništio nove DEC Alpha servere, što nije istina. Jer ti serveri trebaju tek doći oko godinu, ili duže, iz USA. Pa kako bi ja mogao uništiti opremu koja još nije ni stigla?
Osoba Anica T, tvrdi da nisu mogli poslati građanima račune za mjesečno plaćanje računa, jer sam ja oštetio i stari server Pošte. Ja s tom starudijom nemam ništa, nikada to nisam ni dotakao. Vitas, inženjer Pošte, radi s tim svaki dan bez problema od jutra do naveće svaki dani, dakle Anica T. laže.
Dakle ja sam Željko Klindžić koji nije nestao več bio bolestan.
Ima kasnije i nastavak: Finale Novog Imenika
Anica T. i M. Vitas su pokupili novac i nagrade, moji ljudi i ja smo zaradili - nula.
Naše plaće i nagrade su odlepršale - u ništa.
Labor omnia vincit.
Željko Klindžić
Naselje kralja Tomislava 3/1
35000 Slavonski Brod
HRVATSKA
( ovo je prijenos iz USA arhive )
1994. Nalog po svim gradovima Hrvatske: Treba u 3 mjeseca pripremiti sve, od nove opreme , do biranja ljudi koji će raditi i sve još ostalog. Zadnja dva mjeseca sve mora biti savršeno, ispravno i točni podaci prvog novog Imenika Nove Hrvatske. Ako netko zakasni iza 1.12.1991. odmah kazne i otpuštanje ljudi koji zakasne. Dakle to je 2 mjeseca teškog rada bez prestanka.
Počeo sastanak kod Direktora Ivana B, Tehnički direktor Milivoj M. i njegova desna ruka Anica T. su odmah protestirali „moramo za to raditi najmanje 6 mjeseca”. Rekao Direktor Ivan D: „Rekao sam točno se radi dva mjeseca do 1.12.1991. Trebamo glavnu osobnu koja će se potpisati da ako se zakasni – odmah kraj tvog posla. Onaj tko ne zakasni dobiva novac. Pričali ste o papirima i zadatcima te novim odobrenjima, sve je spremno. Dakle tko će popisati i dobiti otkaz ili dobiti nagradu, ja neću, a ako nitko neće ja moram odmah dati otkaz. Dakle: Tko će biti broj jedan?”.
Neke kolege su odmah otišle. Milivoj M. i Anica T. su opet protestirali „moramo za to raditi najmanje 6 mjeseca”. Nastala je tišina, svi se ukočili.
Počeo sam se smješkati.
Pogledali me svi i pomislili „taj Klindžić je budala”.
( Ali oni nisu znali da sam studirao 4+ (i + više) fakulteta, ja sam Dr sc "Specijana elektronika, Telekomunikacaije i Vojne tehnologije, još od 1993. Specijalista sam za te tehnologije, za ovo danas treba nam vojni način rada. Nikada se ne hvalim, nitko ovdje u stvari i ne zna što sam i tko sam ja ).
"Rekao sam ja ću to potpisati odmah i garantiram da ću dobiti sve završeno do 1.12.1991. Pokupiti ću i dodatnu nagradu, dobro će mi doći inako skupljam novaca da poslije od siječnja / veljače odem na malo duže skijanje.
( Inače nisam nikome se hvalio tko sam to Željko Klindžić, koji nema milosti kad se aktivira u meni vojna doktrina. A ovdje je danas baš to potrebno, vojna doktrina, a ne neke dječje igre ili spavajuće ljenčuge...)
Rekao sam Direktore Ivan B. "Vi ćete jedini komunicirati sa mnom. Tehnički direktor Milivoje M. i Anicu T. ne ni dotaknuti ništa dok ja radim sve do 1.12.1994. Kolege vidite, potpisao sam i ne brinite, pobjedniti ćemo. A sada kolege i kolegice ostajemo samo nas troje: Direktor Ivan B, ja, i tajnica. Idemo početi raditi odmah i sad.
Popisano je moje ime i otišlo je odmah iz Slavonskog Broda i isti dan stiglo nazad iz Zagreba poruka: „Sve je pod kontrolom, Brođani radite. Gospodine Željko Klindžić imate sve, baš sve, ovlasti ovog zadatka i morate završiti rad do 1.12.1994”.
Izabrao članove buduće ekipe ljudi koje znam da su inžinjeri i one koji znaju ali nemaju trenutno posla i novaca. Izabrati ću 20 najboljih, mlađih, ljudi koji poznaju IT i računala. Nekima sam prije predavao, a pred mnom moraju mi dokazati svoje znanje.
Kupljeno je odmah 11 novih računala iz Zagreba, moje računalo i još jedno od prije, specijalista za servisiranje elektronike i računala, još od 1979 do danas. Direktor Ivan B. je potvrdio listu od 20 radnika i kupnju iz Zagreba za računala. Raditi ćemo sa 10 do 12 dnevno, ponekad i subotom i nedjeljom. Ostali su rezerva, ako neki ne mogu izdržati tempo, pomati ću im. Rekao sam samo raditi ćemo 2 mjeseca, ponekad i od jutra do sumraka, ako bude potrebno. Ako trebamo proširi broj radnika i do 12-15 ako treba. Biti će teško ali pobijediti ćemo. Moji radnici od 2 mjeseca će imati solidnu plaću, dogovorili smo s Direktorom Ivana B. Naša posebna veća soba na vrhu zgrade svaki dan se zaključava i začepi, koje odtasn meni i kod mene i u sefu Direktora Ivana B.
Dobio sam najboljih spremnih raditi i pod teškim uvjetima. Pa ako kasnimo ponekad ćemo raditi i od 7 do 20 sati. Rekao sam mojoj ekipi „Ako ne bude to gotovo unutar 2 mjeseca - nema plaće ni za vas, ni za mene. Ako dobro radimo stiže nam novac. Krenimo. Otvorio sam se, kao strog i precizan zapovjednik. Rekao sam prvi dan „nema milosti, jer ratujemo”, ako ne možete više raditi, zamjeniti ću vas novim iz rezerve .
Za uzvrat donosio sam im osobno, iz mojih novaca, i dodatna jela, i kolače, sokove i naravno kave. Radio nam svirao, da svi budemo veseliji. Ručak je normalno besplatan u zgradi Pošte. Svako jutro i popodbe pa i do večeri pjevuckali i zapjevali njihovu pjrdmivu „pobjediti ćemo, hoćemo, hoćemo...”.
Uspjeli smo! Završili smo posao dva dana prije kraja!
Imamo još dan i pol vremena do kraja. Veselo razgovaramo. Završili smo. Pitaju me na kraju „Željko, zašutili ste. Što je?”. Rekoh im ”Posao je gotov, dvije kopija otišlo je u Zagreb. Hvala vam, među najboljima ste".
Onda im kažem: "Od jučer sve manje vidim, došao sam danas pješke, u podne ne vidim više ništa. Oko mene je samo mrak”. Dve cure su počele plakati, a dečki su bili zaprepašteni. Rekao sam "Neću plakanja. Završili smo odličan posao, najbolji smo. Vodite me u Bolnicu".
Moja supruga je čula da sam u Bolnici, otišl do doktora i počela je plakati. Jecala je, jer su doktori joj rekli da možda više nikad neću vidjeti sunca, i da imam rak.
Susjeda s svojim autom ujutro je s mojom suprugom odnijele su do Telekoma/Pošte i dostavile papire od doktrora da sam teško bolestan. Pitali kolege "kako je Klindžo" i saznali su svi i u Telekom/Pošta u Brodu i prijtelji i obitelj su svi su saznali da i imam rak.
Poslan sam u Zagreb, pretraživali me doktori s više aparata. Oko meme stalno - mrak. Dr Vida de Marin se pobrinula za mene. Tiho mi je i ljubazno govorila: „Željko nemate rak. Raditi ćemo s vama ovih dana i uskoro ćete opet ugledati sunce”. Rekla mi i "Treba vam 2 do 6 mjeseci odmora. Morate čuvati oči, idite samo u prirodu, a ne raditi s kompjuterima".
Vraćen sam iz Zagreba dopodne 15.12.1994. u Brod. Doktori u Brodu su rekli: minimalno 2 mjeseca bolovanja i van ići samo s tamnim naočalima. Odvezli me prijatelji do Pošte/Telekoma i čekaju me da se vratit poslije opet u stan.
Dolazim na ulaz Pošte/Telekoma i čudim se: danas je 15.12, a te velike kutije su računima trebako biti poslan u Brodu i Novoj Gradiški do 7.12, a sve to stoji. Nisu poslani računi građanima, policiji i vojsci. Kako to? To je moralo biti poslano do 7.12.1994? Čudno. .
Penjem se na kat, kolege i kolegice me grla i govore "Klindžo, ti si ipak živ". Čudim se, pa naravno da sam živ. Dolazim do kata Direktora i tajnice „Dobar dan”. Direktor Ivan B. odmah kaže tajnici „Pronašli su Željka. Zovite Zagrebu da je pronađen”. Čudim se, gdje sam to ja nestao?
Izlazi Tehnički direktor Milivoj M, ugleda me - i bježi. Pa zašto bježi? Odem 3 koraka prekoputa do sobe gdje se ostavljaju i potpisuju dokumenti. Nosim potvrde iz Bolnice i Brodu. Tu se žena čudi „Pa vi ste živi?”. „Jesam, a što je s vama, što se ovdje događa?”.
Žena kaže „Govore se da ste uništili sve alate i uređaje Pošte/TKC. Policija vas danima traži. Nestali ste. Pobjegli u Bosnu”. Rekoh „Curo to je koješta. Ništa od toga. To M. Meter i Anica T. opet nešto petljaju. upiši moje podatke dokora i kopiraj mi i potpisane podatke. Onda zapitam curu: „Pokažite službenu knjigu tu kod vas. Je li sve točno upisano 1.12.1994?”. Ona se crveni i pokazuje bez riječi, izrezan je taj list, nema mene u službenoj knjizi 1.12.1994. Dakle nisam prijavljen da sam bolestan.
Baš krasno, put u ništa
I ta cura isto bježi...
----
Razgovor o rezultatima:
Vratim se tih 3 metra do tajnice Direktora Pošte/TKC Slavonski Brod: „Molim odmah vaš telefon, zovite Zagreb i tajnicu Glavnog Direktora cijelog Hrvatskog i Nmjeačkog Telekoma". Javljam se Zagrebu:
„Molim sve snimajte. Ovo če biti zanimljivo i za policiju, za Hrvatski i Njemački Telekom".
„Dobar dan, ja sam zaposlenik Telekoma Željko Klindžić, 35000 Slavonski Brod. Radili smo posao za Novi Imenik. U Slavonskom Brodu je bila moja ekipa ukuno nas 12, završili smo sve u zadanom roka: 1.12.1994. Sasvim je završen Novi Imenik, do svake točke provjereno 3 puta, i sve je OK. Otišle 2 kopije odmsh u Zagreb. Radili 2 mjeseca, ponekad i od 7 ujutro do 20 sati.
Od toga sam na kraju privremeno oslijepio, evo vratio sam se danas iz Zagreba i osjećam se bolje. Bio sam prenesen u BolnicuSB.hr Slavonski. Brod. Moja supruga donijela s kolegicom iz Bolnice potvrdu za jedan dan prije 1.12.1994. oslijepio sam o rada. Netko je potrgao dokument kojim je BolnincaSB.hr izdala u TKC Slavonski Brod, to je ukradeno. Svratio sam se iz Zagreba 15.12.1994. u Slavonski Brod.
Vidim: netko je otrgnuo list u kojem je bila potvrda da sam ja u bolovanju. Dokori su govrili možda je to i rak. Odvezen sam u Zagreb, nisam vidio ništa. Ipak sam ozdravljen i vraćen dana 14.12.1994. popodne iz Zagreba u Slavonski Brod. Danas je 15.12. susjed me odvezao autom i donio sam najnovije dokumente Bolnica iz Broda i Zagreba. Doktori su jučer na kraju propisali mi je minimalno 2 mjeseca i crne naočale. Tek onda moći ću moći opet na posao.
Osobe Tehnički direktor Milivoj M. i Anica T. su organizirali pokušaj da se mene zatvori, i odnesu u Bosnu, a tamo će me ubiti. Ali nisu završili svoje redovite dnvene radove do 15.12.2994.
Vidim sve, čeka se na dostavu računa svih građanima već 10 dana. Anica T. namjerno nije dostavila račune građanima, policiji i vojski. To se mora plaćati svakog mjeseca do 7-tog dana. Sad je 15.12. i nisu poslan ni jedan račun. To je jako čudno.
Tvrde da sam ja, Željko Klindžić, uništio nove DEC Alpha servere, što nije istina. Jer ti serveri trebaju tek doći oko godinu, ili duže, iz USA. Pa kako bi ja mogao uništiti opremu koja još nije ni stigla?
Osoba Anica T, tvrdi da nisu mogli poslati građanima račune za mjesečno plaćanje računa, jer sam ja oštetio i stari server Pošte. Ja s tom starudijom nemam ništa, nikada to nisam ni dotakao. Vitas, inženjer Pošte, radi s tim svaki dan bez problema od jutra do naveće svaki dani, dakle Anica T. laže.
Dakle ja sam Željko Klindžić koji nije nestao več bio bolestan.
Ima kasnije i nastavak: Finale Novog Imenika
Anica T. i M. Vitas su pokupili novac i nagrade, moji ljudi i ja smo zaradili - nula.
Naše plaće i nagrade su odlepršale - u ništa.
Labor omnia vincit.
Željko Klindžić
Naselje kralja Tomislava 3/1
35000 Slavonski Brod
HRVATSKA
( ovo je prijenos iz USA arhive )
Proljetno doba jezero Petnja, Slavonski Brod