Striborova janjetina
Boža Krajnović 14.10.2001 PABIRCI ( 72951 )
SLAVONSKI BROD -
Kada dođe do revizije pretvorbe, a kako mi se čini samo što nisu krenule, sve se u životu mijenja iz temelja. Uplašen najavom o skoroj reviziji i vidjevši kako je vrag došao po svoje, naglo sam se prestao pretvarati. Uozbiljio sam se i počeo drugačije živjeti i razmišljati. Više se ne pretvaram i mogu reći kako se dobro osjećam. Naglo osvješćen, vidici su mi postali bistriji, a stvari i zbivanja oko mene hametice ispremještani. I konačno, a napokon je došlo vrijeme, bojim se revizije do bola...
Recimo, do sada mi ne bi palo na pamet da izrazim nezadovoljstvo prema automobilu Octavia, kojeg mi je vlasnik tvrtke H.I. 2000, Ivan Hađina dao na korištenje. Gazdi Ivanu, onako našminkanom s neizbježnim cipelama visokog sjaja, do sada sam umilno i ponizno govorio kako je to automobil baš po mojoj mjeri i ukusu. Kako je baš divno što Octavia nema klimu, centralnu bravu, elektronske podizače i štošta drugo. No, ovog ljeta, kada sam u Octaviu smjestio suprugu Katu na prednje sjedište te unuke Luku i Adu pozadi, a u prtljažnik stotinjak kilograma hrane, više se nisam mogao pretvarati. Na plus četrdeset u hladu Octavia nas je vozila do Zadra, pa potom do Pašmana, i na kraju kao krajnje odredište, dovezla nas je u Ždrelac.
Češki automobil, slavonska hrana i mediteranska kuma, u trojnoj kombinaciji, najgora je varijanta koja se nekome može dogoditi. Isparavanje znoja, miris luka i poriluka, blago istopljena domaća mast, slanina i šunka tvrdoće probušenog luft - madraca i stotinjak jaja u kojima se počeo buditi život, dovoljan su razlog da se prestanem pretvarati. Doduše, vlasnik tvrtke s naglancanim cipelama, Ivo HaBina, Octaviu mi je dao za obavljanje posla, a ne za ljetovanje. Ta ga činjenica, ipak, ne amnestira od odgovornosti. Jer, istina je, on se nije znojio, a mogao je naslutiti kako ću službeni automobil istestirati na dužim relacijama.
Kako mi je pretvaranja preko glave, najbolji je primjer prošlotjedni domjenak održan u mojo vikendici. Oko 18,00 sati, tog ljetnog dana, počelo se okupljati društvo. Točno, na vrijeme, disciplinirano i domjenski pripravno. Domaćin, o apsurda, u mojoj klijeti bio je Stribor Sh. Uzelac. Njegovo domaćinstvo se ogledalo u financiranju janjca, podrijetlom iz Korduševaca s markicom kvalitete Ilije Mandića. Uz janjca od 30 kilograma žive vage, našlo se još ponešto. Bolje i ne spominjati. Između ostalog i Jerko Zovak. Uglavnom, da ne duljim, skupili su se braća Karamazovi, odnosno Ceka fiškal i mlađi braco Ceka - fiskulturnik. Čole Jerković je došao uz pratnju dogradonačelnika Pere Matića, a u paketu su pristigli već spomenuti Stribor i Jerko uz ljevog - bočnog, Mireca Jurića.
Moj brat Kepi, iskoristio je demokratsko pravo i dovezao se sam. Manuelci, ili u blažoj varijanti - robovi, tu ljetnu večer na domjenku, bili smo Joža Režnjak, dotepenac iz Mandićevca i moja malenkost. U toj tihoj noći, dugoj kao vječnost, pretvarali smo se do mile volje. Gurmanske ocjene i procjene, politički objedi i stavovi, lamentiranje o gospodarskim dosezima grada, procjena Hajdukove nogometne ekipe i šanse u Europi, ljubavni uspjesi i preljubni rizični pokušaji, samo je djelić večernejg pretvaranja. Ipak, poslije ponoći uz neznatnu pripomoć bijelog vina i ožujskog piva bez revizije, nismo se više pretvarali.
Domjenak je završio u ranim jutarnjim satima. Gotovo bez incidenta. Ako se, naravno, izuzme moj nesmotreni istup. Naime, naivan kakav jesam, upitao sam Jerka Zovaka u kojoj je partiji. Ništa mi nije odgovorio, kasnije mi je bilo jasno kako nije ni trebao odgovoriti, već me je pogledao hladno i prodorno. Osjetio sam trnce u ledima kako se spuštaju u maniri Janice Kostelić. Potom sam mu odbrusio: I ja tebi!, i na tome je ostalo. Bez pretvaranja. Ovdje u Ždrelcu, kod Mare i Želje Čavića u vikendici, trebao bi se pretvarati kako mi je baš drago što u hladnjacima nema mesa i ribe. Ili kako sam oduševljen što u podrumima nema vina i mineralne, te kako mi je neizmjerno drago što za svoju lovu trebam popuniti zalihe. E ne, revizija je pred pragom. Neću se pretvarati. O najavljenoj reviziji pretvorbe u Slavonskom Brodu, najradije - bar za sada, suzdržao bih se komentara.Možda drugi puta. I ako, a izvori informiranja su pouzdani, znam kako neki Brođani u očekivanju revizije pretvorbi brodskih tvrtki, nose danonočno u džepu četkicu za zube. Neka im se nade. Higijena je higijena, a računati na to kako je u Požegi kantina dobro opskrbljena, najčešće je pravljenje računa bez krčmara.
Moj prijatelj Šuco, kako sam kaže nikada se ne pretvara. Transparentno je čist i sva njegova djela mogu ići pod lupu najšire javnosti na procjenu. Ipak, sa suprugom Mandom i unukom Monikom, u novokupljenom automobilu, otpilio je nekoliko tjedana na moru. Usput, osim ribe i krmenadli na roštilju, ispekao je i prase na ražnju i postao jadranska turistička atrakcija. Osladio se i s nekoliko vrsta piva, kušao crna i bijela dalmatinska vina, prskao se po plićaku, slao razglednice i premazivao se s pomadama. Da ne izgori. Sve si je to prijatelj Šuco priuštio uz mjesečnu mirovinu od 1.300,00 kuna. Ako se ne pretvara i ako je transparentno čist kako sam kaže, predložit ću ga za ministra gospodarstva u Podvinjačkoj republici. I to što prije, da ga ne bi lapili Meterovci. Jer njima nije za vjerovat , bar što se podvinjskih kadrova tiče.
Boža Krajnović
/uh, ako netko ovo vidi, onda je izgleda uspjelo
a ja cu se pretvarati da kuzim taj internet/
Recimo, do sada mi ne bi palo na pamet da izrazim nezadovoljstvo prema automobilu Octavia, kojeg mi je vlasnik tvrtke H.I. 2000, Ivan Hađina dao na korištenje. Gazdi Ivanu, onako našminkanom s neizbježnim cipelama visokog sjaja, do sada sam umilno i ponizno govorio kako je to automobil baš po mojoj mjeri i ukusu. Kako je baš divno što Octavia nema klimu, centralnu bravu, elektronske podizače i štošta drugo. No, ovog ljeta, kada sam u Octaviu smjestio suprugu Katu na prednje sjedište te unuke Luku i Adu pozadi, a u prtljažnik stotinjak kilograma hrane, više se nisam mogao pretvarati. Na plus četrdeset u hladu Octavia nas je vozila do Zadra, pa potom do Pašmana, i na kraju kao krajnje odredište, dovezla nas je u Ždrelac.
Češki automobil, slavonska hrana i mediteranska kuma, u trojnoj kombinaciji, najgora je varijanta koja se nekome može dogoditi. Isparavanje znoja, miris luka i poriluka, blago istopljena domaća mast, slanina i šunka tvrdoće probušenog luft - madraca i stotinjak jaja u kojima se počeo buditi život, dovoljan su razlog da se prestanem pretvarati. Doduše, vlasnik tvrtke s naglancanim cipelama, Ivo HaBina, Octaviu mi je dao za obavljanje posla, a ne za ljetovanje. Ta ga činjenica, ipak, ne amnestira od odgovornosti. Jer, istina je, on se nije znojio, a mogao je naslutiti kako ću službeni automobil istestirati na dužim relacijama.
Kako mi je pretvaranja preko glave, najbolji je primjer prošlotjedni domjenak održan u mojo vikendici. Oko 18,00 sati, tog ljetnog dana, počelo se okupljati društvo. Točno, na vrijeme, disciplinirano i domjenski pripravno. Domaćin, o apsurda, u mojoj klijeti bio je Stribor Sh. Uzelac. Njegovo domaćinstvo se ogledalo u financiranju janjca, podrijetlom iz Korduševaca s markicom kvalitete Ilije Mandića. Uz janjca od 30 kilograma žive vage, našlo se još ponešto. Bolje i ne spominjati. Između ostalog i Jerko Zovak. Uglavnom, da ne duljim, skupili su se braća Karamazovi, odnosno Ceka fiškal i mlađi braco Ceka - fiskulturnik. Čole Jerković je došao uz pratnju dogradonačelnika Pere Matića, a u paketu su pristigli već spomenuti Stribor i Jerko uz ljevog - bočnog, Mireca Jurića.
Moj brat Kepi, iskoristio je demokratsko pravo i dovezao se sam. Manuelci, ili u blažoj varijanti - robovi, tu ljetnu večer na domjenku, bili smo Joža Režnjak, dotepenac iz Mandićevca i moja malenkost. U toj tihoj noći, dugoj kao vječnost, pretvarali smo se do mile volje. Gurmanske ocjene i procjene, politički objedi i stavovi, lamentiranje o gospodarskim dosezima grada, procjena Hajdukove nogometne ekipe i šanse u Europi, ljubavni uspjesi i preljubni rizični pokušaji, samo je djelić večernejg pretvaranja. Ipak, poslije ponoći uz neznatnu pripomoć bijelog vina i ožujskog piva bez revizije, nismo se više pretvarali.
Domjenak je završio u ranim jutarnjim satima. Gotovo bez incidenta. Ako se, naravno, izuzme moj nesmotreni istup. Naime, naivan kakav jesam, upitao sam Jerka Zovaka u kojoj je partiji. Ništa mi nije odgovorio, kasnije mi je bilo jasno kako nije ni trebao odgovoriti, već me je pogledao hladno i prodorno. Osjetio sam trnce u ledima kako se spuštaju u maniri Janice Kostelić. Potom sam mu odbrusio: I ja tebi!, i na tome je ostalo. Bez pretvaranja. Ovdje u Ždrelcu, kod Mare i Želje Čavića u vikendici, trebao bi se pretvarati kako mi je baš drago što u hladnjacima nema mesa i ribe. Ili kako sam oduševljen što u podrumima nema vina i mineralne, te kako mi je neizmjerno drago što za svoju lovu trebam popuniti zalihe. E ne, revizija je pred pragom. Neću se pretvarati. O najavljenoj reviziji pretvorbe u Slavonskom Brodu, najradije - bar za sada, suzdržao bih se komentara.Možda drugi puta. I ako, a izvori informiranja su pouzdani, znam kako neki Brođani u očekivanju revizije pretvorbi brodskih tvrtki, nose danonočno u džepu četkicu za zube. Neka im se nade. Higijena je higijena, a računati na to kako je u Požegi kantina dobro opskrbljena, najčešće je pravljenje računa bez krčmara.
Moj prijatelj Šuco, kako sam kaže nikada se ne pretvara. Transparentno je čist i sva njegova djela mogu ići pod lupu najšire javnosti na procjenu. Ipak, sa suprugom Mandom i unukom Monikom, u novokupljenom automobilu, otpilio je nekoliko tjedana na moru. Usput, osim ribe i krmenadli na roštilju, ispekao je i prase na ražnju i postao jadranska turistička atrakcija. Osladio se i s nekoliko vrsta piva, kušao crna i bijela dalmatinska vina, prskao se po plićaku, slao razglednice i premazivao se s pomadama. Da ne izgori. Sve si je to prijatelj Šuco priuštio uz mjesečnu mirovinu od 1.300,00 kuna. Ako se ne pretvara i ako je transparentno čist kako sam kaže, predložit ću ga za ministra gospodarstva u Podvinjačkoj republici. I to što prije, da ga ne bi lapili Meterovci. Jer njima nije za vjerovat , bar što se podvinjskih kadrova tiče.
Boža Krajnović
/uh, ako netko ovo vidi, onda je izgleda uspjelo
a ja cu se pretvarati da kuzim taj internet/
| 14.10.2001 |
Proljetno doba Petnja. Slavonski Brod, 2019.
SBONE.EU Slavonski Brod prije svega