Toblerone, ementaler i Brođanin
SB@NET 15.10.2001 PABIRCI ( 82917 )
SLAVONSKI BROD - Zovem se Jasmin Klindžić (u daljnjem tekstu «JA»), rođen sam 20. svibnja 1976. (dakle daleko u prošlom stoljeću) i ovo je moj (put)opis nastao za kraćeg poslovnog izleta u Švicarsku, zemlju čokolade, sira, banaka i ogrooomnih planina (prvo troje mi je kao pravom Slavoncu bilo sasvim OK, ali planine stvarno nisu za moj temperament, em visoke, em strme, em ima snijega i oblaka na njima i u pola ljeta...). Kako i zašto sam završio tamo? Well, the story goes like this...
Krajem travnja 2001 saznao sam za osnivanje «neke švicarske hotelijerske škole» u Zagrebu, koja bi trebala iskusnog predavača s područja informatike (ukratko i vrlo neskromno: mene). Zahvaljajući mojim solidnim stručnim referencama (u prijevodu: ViP) saznali su brzo sve o meni i mojim sposobnostima i nakon našeg prvog kontakta dobio sam posao u hotelijerskoj školi «Cesar Ritz» u organizaciji tvrtke GD Nova.
Školski sustav «Cesar Ritz» je poznat i priznat u svijetu kao jedna od najboljih hotelijerskih škola, jer njihovi (a sada i moji) učenici prvo zaposlenje dobijaju u SVJETSKIM hotelima s četiri ili pet zvjezdica (zašto naglašavam pridjev «SVJETSKI», vidjet ćete kasnije) s minimalnom početnom plaćom od $2000. Lijepo, zar ne? Pri čemu se možete školovati bilo u Švicarskoj, Americi ili Australiji, gdje vam se više sviđa. Naravno da postoji i kvaka u svemu tome... 2 godine školovanja košta samo 60.000 švicarskih franaka (za one koji su i dalje zainteresirani - plativo na rate...). Kada završite školu (za što se trebate uistinu potruditi), škola vam organizira više (točnije 5) job interview-a i ako na baš nijednom ne dobijete posao (poslodavčevom krivicom ili njegovom preslabom ponudom), škola vam vraća pola školarine. Nije da se to desilo previše puta.
Postoji isto tako, osim te dvogodišnje škole i fakultet i poslijediplomski studij, ali po riječima ljudi iz uprave škole u Švicarskoj: «Jeste li ikada vidjeli profesora, magistra ili možda doktora hotelijerstva kako radi u nekom hotelu?». Isto tako kažu da se na njihov fakultet i poslijediplomski studij upisuju obično zaposlenici hotela koji su već duže vremena u nekom većem hotelskom lancu i žele dalje napredovati i na kraju se maknuti iz prakse (a školarinu im tada plaćaju hoteli). Polaznici «Cesar Ritz» škola najčešće rade u velikim lancima hotela tipa «Mariott», «Hyatt», «Four Seasons» i sličnima, pri čemu su hoteli u kojima rade s tisuću i više soba.
Uvodni dio posla obuhvaćao je (osim upoznavanja s rasporedom gradiva i sličnih detalja koji nisu materijal za pisanje putopisa) i PUT U ŠVICARSKU. Za svakog prosječnog Slavonca (čitaj: šećer u krvi 15, problemi s krvožilnim sustavom i srcem i tjelesna konstitucija tipa «I am not fat, I am just big-boned», svi od reda uzrokovani hrpama hrane i slatkiša) raj na zemlji... brda Toblerone-a, rijeke fondua, brda novaca (jeli to netko pomenuo tajne račune?), jezera puna ementalera i tu i tamo pokoja krava pod ručnom na planinskim proplancima (naravno, ljubičasta, a kakva druga?).
Put je zakazan za sredinu ili kraj srpnja (točan datum je bio na kraju 16. srpnja). Osim mene, na put je krenulo još sedmero (vlasnik i vlasnica škole iz Hrvatske, i pet ostalih predavača). Prvo smo razgovarali o prijevozu avionom, u međuvremenu se u priči pojavio mini-bus sa klimom, da bi u zadnji tren iskrsnuo VW Transporter kombi (ako se sjećate onih starih «okatih» VW kombija koji su bili simbol hipika šezdesetih... e, pa njegov pra-pra-unuk, tj. četvrta ili peta generacija). Inače, nije reklama, ali taj se kombi pokazao kao vrlo udoban, prostran, siguran i brz (za nas osmero i otprilike tona i nešto sitno prtljage).
U sljedećem nastavku vidjet ćete i pročitati kako je izgledao put kroz Sloveniju, Italiju i napokon «Slavonac ante portas» (iliti, «Kako je Slavonac prešao Alpe?»).
P.S. Za one slabija vida (ili manjih monitora)... onaj super kamion sa slike ima natpis The Swiss Cheese and Chocolate Company (ono radosno ispred njega sam ja).
J.Klindžić, SB OnLine
Kolumne: Brođani iz svijeta
Krajem travnja 2001 saznao sam za osnivanje «neke švicarske hotelijerske škole» u Zagrebu, koja bi trebala iskusnog predavača s područja informatike (ukratko i vrlo neskromno: mene). Zahvaljajući mojim solidnim stručnim referencama (u prijevodu: ViP) saznali su brzo sve o meni i mojim sposobnostima i nakon našeg prvog kontakta dobio sam posao u hotelijerskoj školi «Cesar Ritz» u organizaciji tvrtke GD Nova.
Školski sustav «Cesar Ritz» je poznat i priznat u svijetu kao jedna od najboljih hotelijerskih škola, jer njihovi (a sada i moji) učenici prvo zaposlenje dobijaju u SVJETSKIM hotelima s četiri ili pet zvjezdica (zašto naglašavam pridjev «SVJETSKI», vidjet ćete kasnije) s minimalnom početnom plaćom od $2000. Lijepo, zar ne? Pri čemu se možete školovati bilo u Švicarskoj, Americi ili Australiji, gdje vam se više sviđa. Naravno da postoji i kvaka u svemu tome... 2 godine školovanja košta samo 60.000 švicarskih franaka (za one koji su i dalje zainteresirani - plativo na rate...). Kada završite školu (za što se trebate uistinu potruditi), škola vam organizira više (točnije 5) job interview-a i ako na baš nijednom ne dobijete posao (poslodavčevom krivicom ili njegovom preslabom ponudom), škola vam vraća pola školarine. Nije da se to desilo previše puta.
Postoji isto tako, osim te dvogodišnje škole i fakultet i poslijediplomski studij, ali po riječima ljudi iz uprave škole u Švicarskoj: «Jeste li ikada vidjeli profesora, magistra ili možda doktora hotelijerstva kako radi u nekom hotelu?». Isto tako kažu da se na njihov fakultet i poslijediplomski studij upisuju obično zaposlenici hotela koji su već duže vremena u nekom većem hotelskom lancu i žele dalje napredovati i na kraju se maknuti iz prakse (a školarinu im tada plaćaju hoteli). Polaznici «Cesar Ritz» škola najčešće rade u velikim lancima hotela tipa «Mariott», «Hyatt», «Four Seasons» i sličnima, pri čemu su hoteli u kojima rade s tisuću i više soba.
Uvodni dio posla obuhvaćao je (osim upoznavanja s rasporedom gradiva i sličnih detalja koji nisu materijal za pisanje putopisa) i PUT U ŠVICARSKU. Za svakog prosječnog Slavonca (čitaj: šećer u krvi 15, problemi s krvožilnim sustavom i srcem i tjelesna konstitucija tipa «I am not fat, I am just big-boned», svi od reda uzrokovani hrpama hrane i slatkiša) raj na zemlji... brda Toblerone-a, rijeke fondua, brda novaca (jeli to netko pomenuo tajne račune?), jezera puna ementalera i tu i tamo pokoja krava pod ručnom na planinskim proplancima (naravno, ljubičasta, a kakva druga?).
Put je zakazan za sredinu ili kraj srpnja (točan datum je bio na kraju 16. srpnja). Osim mene, na put je krenulo još sedmero (vlasnik i vlasnica škole iz Hrvatske, i pet ostalih predavača). Prvo smo razgovarali o prijevozu avionom, u međuvremenu se u priči pojavio mini-bus sa klimom, da bi u zadnji tren iskrsnuo VW Transporter kombi (ako se sjećate onih starih «okatih» VW kombija koji su bili simbol hipika šezdesetih... e, pa njegov pra-pra-unuk, tj. četvrta ili peta generacija). Inače, nije reklama, ali taj se kombi pokazao kao vrlo udoban, prostran, siguran i brz (za nas osmero i otprilike tona i nešto sitno prtljage).
U sljedećem nastavku vidjet ćete i pročitati kako je izgledao put kroz Sloveniju, Italiju i napokon «Slavonac ante portas» (iliti, «Kako je Slavonac prešao Alpe?»).
P.S. Za one slabija vida (ili manjih monitora)... onaj super kamion sa slike ima natpis The Swiss Cheese and Chocolate Company (ono radosno ispred njega sam ja).
J.Klindžić, SB OnLine
Kolumne: Brođani iz svijeta
Proljetno doba Petnja. Slavonski Brod, 2019.
SBONE.EU Slavonski Brod prije svega