PABIRCI
Bili smo prijatelji iz Cherry Foretagen
SB@NET 23.10.2025 PABIRCI ( 4914 )
SLAVONSKI BROD - Nas trojica prijatelja iz Slavonskkog Broda smo bili zaposlenici Cherry Forretagen, Zagreb. Tog jutra oko pola pet zove me Željko T. moj stari prijatelj "Željko počeo je rat u Sloveniji".
"Željko hitno idi u Brežice. Maloprije je zvao pilot Vlado rekao Spasite moju obitelj. Rat je počeo. Ja ću ostati u Brežicama. Moramo odmah izvući obitelj pilota Vlade (Hrvat, Brođanin, pukovnik). Obadva smo u Brodu, ali ti si puno brži.Traži gdje je obitelj i vozi ih u Zagreb".
Na brzinu se obučem i odmah krećem autoputom na zapad. Imam bijeli turbo-dizelsel Opel, ime mu Karlo, max brzina - 235 km/h. Kažem mom automobilu "Karlo vozimo najbrže što možeš". Ne našoj granici samo izdaleka pokazujem ruku kroz prozor u prolazu. Crne pločice na mom autu naprijed i nazad znače diplomacija sklonite se, pa na granicama samo se u prolazu graničari samo zabilježe prolaz u drugu državu, bez zaustavljanja. U drugu državu Sloveniju prolazim u par sekundi i u Sloveniji sam.
Nakon kilometara, na cesti grupa Slovenskih vojnika. Imaju nove oznake, ratnu odjeću i oružje. Vidim jutros je tu bio teški okršaj. Na cesti još gori vatra po tenkovima. Puše se ostatci nekoliku uništenih tenkova koji gore. Na cesti prolaz je jako tijesan, ali moram se provući. Slovenski vojnici dižu prema meni oružje a ja usporavam, blicam i sviram. Vidjeli su moj crnu tablicu spuštaju oružje dolje i mašu "prođi". Vozim dalje najvećom brzinom.
Dolazim u Brežice moram pronaći gdje je Vladina obitelj. Jedan Slovenac me odveo u zgradu blizu vojne baze. Vidim izdaleka srpske avione koji upravo sad lete. Kucam Vladinoj supruzi: "Ja san, Željko, došao sam po vas. Idete u Zagreb". Ona me zagrli "Pa ti si odmah došao iz Broda Klindžo.Svi osim Vlade smo tu.Spremili smo što možemo ponijeti a Vlado mora ostati".
Odmah ulazimo u Karla. Dijete plače "A zašto niste poveli i moga tatu". Majka umiruje "spavaj, doći će i on". I s krunicom u ruci tiho se moli. Krećemo na istok,ka Zagrebu i vozim normalno. Blicam i sviram Slovenskim vojnicima oni meni mašu čim su me ugledali "prođi". Cesta je sad skoro sasvim očišćena, tu su sad i neki bageri okolo, više nema vatre. Samo još jedan tenk se lagano puši.
Nakon ulaza u Hrvatsku, na samoj granici, zastanem i javim se Željku T, "Obitelj ušla u Hrvatsku. Na koju adresu ih moram dovesti?". Moj stari prijatelj kaže: "Uspio si. Ja sam išao iz Broda za tobom. Sada sam na jedinom stazi oiz Slovenije u Hrvatsku. Jesi ušau u Hrasku?". Kažem "U Hvatskoj kraj carin. Krećem daljje". Željko T. "Idem polako ka tebi, vidjeti ću te". Vozeći polako ugleda, dolazi mi bijeli Opel, Željko T., stajem na desno. On se okreće. Obitelj prelazi iz mog Karla u drugi auto. Svi se grlimo i ljubimo. Upitao Željko T. ideš s nama?". "Ne, vraćam se odmah u Brod".
Operacij je izvšena, ajmo Karlo malo sporije slušajuči moju dragu glazbu na traci "pjesme Makedonki" ...
Bio je jako lijep dan....
Što je bilo s pilotom Vladom?
Poslije, kada mu se pojavila prilika, pilot pukovnik Vlado prebjegao je u Hrvatsku. Nismo još imali hrvatskih aviona. Odmah je kao pukovnik nastavio boriti se za Domovinu Hrvatsku, na zapadnom dijelu Hrvatske. Kasnije, kako se odvijao rat, Vlato je svratio i u Slavonski Brod. Kratko, samo da pozdravi i poljubi oca i majku. Što je poslije bilo nisam čuo i vidio. Radili smo s našim robotima 24/7 nismo imali vremena za šetnju i razgovore. Imali smo dosta posla.
A kako je poginuo pilot Vlado?
Poslije rata i dalje je bio pilot. Godinama poslije rata, je demobiliziran. Sa jednim prijateljem, oba stari piloti, su kupili vlastiti mali akrobatski avion. Postali su poznate zvijezde akrobacija u puno mjesta u Hrvatskoj. Jednog dana avion je pokleknuo i strmoglavio se iz čista mira ravno u zemlju. Avion i piloti su eksplodirali. Oba pilota su izgorjeli.
Slava im.
Autor Željko Klindžić
Na brzinu se obučem i odmah krećem autoputom na zapad. Imam bijeli turbo-dizelsel Opel, ime mu Karlo, max brzina - 235 km/h. Kažem mom automobilu "Karlo vozimo najbrže što možeš". Ne našoj granici samo izdaleka pokazujem ruku kroz prozor u prolazu. Crne pločice na mom autu naprijed i nazad znače diplomacija sklonite se, pa na granicama samo se u prolazu graničari samo zabilježe prolaz u drugu državu, bez zaustavljanja. U drugu državu Sloveniju prolazim u par sekundi i u Sloveniji sam.
Nakon kilometara, na cesti grupa Slovenskih vojnika. Imaju nove oznake, ratnu odjeću i oružje. Vidim jutros je tu bio teški okršaj. Na cesti još gori vatra po tenkovima. Puše se ostatci nekoliku uništenih tenkova koji gore. Na cesti prolaz je jako tijesan, ali moram se provući. Slovenski vojnici dižu prema meni oružje a ja usporavam, blicam i sviram. Vidjeli su moj crnu tablicu spuštaju oružje dolje i mašu "prođi". Vozim dalje najvećom brzinom.
Dolazim u Brežice moram pronaći gdje je Vladina obitelj. Jedan Slovenac me odveo u zgradu blizu vojne baze. Vidim izdaleka srpske avione koji upravo sad lete. Kucam Vladinoj supruzi: "Ja san, Željko, došao sam po vas. Idete u Zagreb". Ona me zagrli "Pa ti si odmah došao iz Broda Klindžo.Svi osim Vlade smo tu.Spremili smo što možemo ponijeti a Vlado mora ostati".
Odmah ulazimo u Karla. Dijete plače "A zašto niste poveli i moga tatu". Majka umiruje "spavaj, doći će i on". I s krunicom u ruci tiho se moli. Krećemo na istok,ka Zagrebu i vozim normalno. Blicam i sviram Slovenskim vojnicima oni meni mašu čim su me ugledali "prođi". Cesta je sad skoro sasvim očišćena, tu su sad i neki bageri okolo, više nema vatre. Samo još jedan tenk se lagano puši.
Nakon ulaza u Hrvatsku, na samoj granici, zastanem i javim se Željku T, "Obitelj ušla u Hrvatsku. Na koju adresu ih moram dovesti?". Moj stari prijatelj kaže: "Uspio si. Ja sam išao iz Broda za tobom. Sada sam na jedinom stazi oiz Slovenije u Hrvatsku. Jesi ušau u Hrasku?". Kažem "U Hvatskoj kraj carin. Krećem daljje". Željko T. "Idem polako ka tebi, vidjeti ću te". Vozeći polako ugleda, dolazi mi bijeli Opel, Željko T., stajem na desno. On se okreće. Obitelj prelazi iz mog Karla u drugi auto. Svi se grlimo i ljubimo. Upitao Željko T. ideš s nama?". "Ne, vraćam se odmah u Brod".
Operacij je izvšena, ajmo Karlo malo sporije slušajuči moju dragu glazbu na traci "pjesme Makedonki" ...
Bio je jako lijep dan....
Što je bilo s pilotom Vladom?
Poslije, kada mu se pojavila prilika, pilot pukovnik Vlado prebjegao je u Hrvatsku. Nismo još imali hrvatskih aviona. Odmah je kao pukovnik nastavio boriti se za Domovinu Hrvatsku, na zapadnom dijelu Hrvatske. Kasnije, kako se odvijao rat, Vlato je svratio i u Slavonski Brod. Kratko, samo da pozdravi i poljubi oca i majku. Što je poslije bilo nisam čuo i vidio. Radili smo s našim robotima 24/7 nismo imali vremena za šetnju i razgovore. Imali smo dosta posla.
A kako je poginuo pilot Vlado?
Poslije rata i dalje je bio pilot. Godinama poslije rata, je demobiliziran. Sa jednim prijateljem, oba stari piloti, su kupili vlastiti mali akrobatski avion. Postali su poznate zvijezde akrobacija u puno mjesta u Hrvatskoj. Jednog dana avion je pokleknuo i strmoglavio se iz čista mira ravno u zemlju. Avion i piloti su eksplodirali. Oba pilota su izgorjeli.
Slava im.
Autor Željko Klindžić
Proljetno doba Petnja. Slavonski Brod, 2019.