PABIRCI
Domovinski rat: Ratni Roboti i Dječje Karte
SB@NET 10.11.2025 PABIRCI ( 6474 )
SLAVONSKI BROD - Rat 1992. U našoj tajnoj bazi na brdima sjeverno iznad Broda, koja se radi 24/7, cijelie dane i noći s dežurnim operatorima
. I nas pet iz Projekta MOONSHINE, uz malo nekoliko vojnika s automatima na gotovs ne prilazite. Početkom svibnja su svi naši 5 roboti testirani u jesec dana i analiza i zaklučili su da su u odličnom stanju, sve što je moguće, tajne o tajnima, postoji u njima. Sve kalibrirano, ma 150% smo bili sigurni da su ono što smo mi napravili vrlo OK. Rat je, odrasli smo. Ne igramo se, ratujemo.
Onda odjednom sa naše strane, primamo neke informacije sa bojišta veličine 60x30 km. a mi smo bili bolji smo bar 10 x od Rusa. Posebna specijalnost: vidimo i kroz planine i guste šume. Dakle nema spasa naprijateljia, umrijeti češ. Ne trebaju nam izviđači koji pužu preko planine da vide što ima siz planine jer znanost zna kako mi to radimo. Nisu to bili radari, aviončići, ni danas dronovi. Molili smo se Amerima, dajte nam mobilne radare, eno ih u Aurstiji, ali nam nisu dali mobilne radare, rekli - NE...
Naši ratni roboti su nakon mjesec dana testiranja i komljetiranja svega je od početka svibnja 1992.. Ali se na kraju svibnja pojavile primjedbe iz Bosne: "Vi znanstvenici ništa ne znate. Nešto kao rješavate, a dajete nam neke čudne koordinate, koje nisu točne i mi iz toga ne pogodimo ništa. Tek ponekad pogodimo neprijatelja. Treba vas ignorirati. Pa rat je."
Zvonimir Ivković, HV, fizičar, poručnik topništva, zapovjednik komandne baterije MTB ("Mjesečina") je odmah otišao krajem svibnja na teren južno od Save, da vidi u čemu je problem. Povratak je bio više nego bolan: tu su neks djeca i beskorisni Neuki Ratnici!.
Ti "stručni ratnici" su unaprijedili rat na njihov smješan način. Umjesto uzimanja invar ploča, što je standard za vojsku, uzeli i koristili igrajući se a ne ratujući!
TI "VOJNICI" SU UZELI DJEČJE PAPIRNE GEO KARTE KOJE SU UZELI IZ OSNOVNIH ŠKOLA. A TVRDE DA SU RATNICI! ETO ZAŠTO ONI NIŠTA NE POGODE! POJMA NEMAJU KAKO GAĐATI.
A o nama šalju priče okolo da smo neupotrebljivi. Ti "samouki ratnci" su se počeli čuditi: "Šta vam je to invar ploče? Nama su dobre i dječje karte". Nije bilo tada dosta oružja, a ovi i ovakvi su promašivali i sa po 200 do 400 metara. To je bilo jadno ratovanje. Naši pet roboti odjednom su s preciznošču radijusa mete od 5 do max 30 m, što je dovoljno pogoditi i ubiti neprijatelja. Nije bilo dovoljno mina i granata a ti "specijalsci" su samo bacali oko sebe otprilike. Trebalo ih je u zatvor, ili bar na kaznu, jer troše oružje uzalud...
Iz velikog skladišta, sasvim praznog skloništa bivšeg JNA, u gustoj šumi sjeverno iznad autoceste u Slavonskom Brodu sve je prazno. Ali ostavljeno je tu more specijalnih vojnih ploča od invara! Bez te ploče vojnik ne može zaključiti točan smjer i daljinu i gađati i pogoditi!
Mjesec dana su ti "stručni ratnici" nas vrijeđali, da smo mi iz Projekta MOONSHINE ("Mjesečina") beskorisni. Vrijeđali su nas neuki, a mi smo im proizvodili našim teškim radom skoro savršen alat koji im jednostavno i brzo pokazuje gdje i kako ubijati neprijatelja? Čudili si se ti "sturučnjaci" krajem svibnja 1992: "Što je to invar? Nemamo to"...
Od početka lipnja 1992 MOONSHINE projekt je popizdio (oprostite, ali tako.je bilo..) i pokrenuli lipanj/srpanj vlastitu operaciju MOOSHINE SHADOW ("Sjenka"). Sve to piše u našoj arhivi, čitajte: https://sbone.eu/MOONSHINE/PROJEKT-MOONSHINE.pdf
====== sjećanje: na lipanj 1992;
Gradonačelniče Slavonskog Broda, dokaz da smo da smo stručni i u pravu je pred vama:
1. Princip T-lenjir, kao i iz doba Napoleona, evo danas su to snimci sa modernog teodolita
2. Imamo najnovije vojne kartu Moatajice, koje nemaju druge prigade, ni 108. ni 157.
3. Naš sustav MOONSHINE SHADOW radi stalno 24/7 s 3 i 5 robota, evo i snimaka, koje pokazuje sve iza Motajice (30 km) i dolaze teške rakete zemlja-zemlja, Lune (60 kn), i to smo detektirali koordinte neprijateljia.
Spasimo naš grad Slavonski Brod, SAMO CIVILI UMIRU, jer se mi iz brigata stalno pomiču i sklanjaju!
======
Radili smo od tada zajedno i sa skupinom više brigada, 108. i 157, i Osječke 106. Rezultat: Mjesečina je odjednom u teškom udaru uništili jaku bateriju topova (to su bili moderni JNA topovi dometa 32 km) neprijatelja, skrivanih NEVIDLJIVO, IZA PLANINE Motajica. Gađanje kroz planine i guste šume je dio naše tajne u tajnama mogućnosti MOONSHINE-a. Naravno imali smo i najnoviije srpske vojne karte, koje nisu imali ni ostale brigate oko Slavonskog Broda, i hrpu knjiga o Motajici i cijelom području 60x30km. Jer rat je rat, a mi smo i znanstenici, ozbiljni i stručni, i proučavamo sve i mnogo o svemu. I knjige, i informacije, su jako važan dio ratovanja. Nas pet smo od rujna 1991. do svibnja 1991. smo radili svakih dan samo 3 do 4 najviše skoro svaki dan. Bilo je to jako teško, ali to je rat, nema milosti, umri ili ćeš umrijeti. Tako se brani Domovina Hrvatska.
HV poznati avion 101 je, krajem lipnja, provjerio stanje oko Motajice i uništio sve daleke raketne lansere zemlja-zemlja teških raketa iz Bosne. Naš MOONSHINE je otkrio da su lanseri čak na 60km južnije od Save to smo to otrkili našim robotima. Pilot Pukovnik Antun Radoš je došao, uništio te lansere, ali povratku je poginuo. Slava mu.
Nismo tražili, ni dobili, ono što nam je pompozno, tada obećao jedan čovjek iz MORHa, u sastanku u bazi 108. brigade: "Odlični ste bili sa operacijom Motajica. Hvala vam. Za sada nema još ordena, ali biti će. Čuvajte vašu vojnu tajnu". Mi ćuvali, ali ništa nije siglo ni do danas. Ma ne treba nam to ordenje. Jer imamo naš dragi Slavonski Brod i moto "Slavonski Brod prije svega". MOONSHINE i njegovi rezultati imaju virtualno ordenje, s tim smo pomogli Brođanima i danas da su živi. Tu je ukratko objavljeno posllije 2023. godine. Ime SBONE.EU je iz moje izjave Slavonski Brod je samo jedan i njegove priče vrijedi nam više od nekih običnih ordena. Svaki dan ga gledamo najvažnije - to je NAŠ dragi grad Slavonski Brod.
Ordenje je samo za one koji jako vole samohvalu, a koji osobno možda nisu učinili ništa, jer su se samo skrivali po skloništima i podrumima dok smo mi radili, a i kojim linijom se doščo do 500.000+ je, da ne kažem,,,.
Na kraju rata smo mi koji smo aktivno ratovali radili to, uglavnom kao dragovoljci, bili nas je oko 200.000+ pravih ratnika. A danas (od 1995. i na dalje) sve "raste" - pa nas "ima" oko 500.000+. Svaka čast pravima i čestitam Pravim Braniteljima...
Od tada, poslije lipnja i srpnja 1992. više nije bilo iznenadnog divljačkog granatiranja centra Slavonskog Broda. Brođani su radosno izašli iz podzemlja i skloništa... Govorili su: Pobijedili smo! A mi smo se tiho sklonili u našu tajnu vojnu data-bazu na Igraču da nastavimo praćenje bojišnice južno od Save na polju veličine 60x30 km. Jedna stara izreka iz Izraela (koju ju pronašla u njenoj knjizi u našem stanu moja supruga Vedineta Dina Klindžić) - spasi jednog čovjeka, spasio si cijeli svijet... .
Na kraju rata, 1995, poskidali smo ispod naših automobila ratne uniforme. U vrijeme, od 1988. do skoro 1994. imao sam uvijek moj osobni bijeii Opel s crnom, diplomatskom, pločicom. Da mogu slobodno šetati svuda po cijeloj Europi. Tijekom rata bilo mi je to jako korisno jer sam i u ratu morau putovati od Broda, Zagreba i EU. Razvijli smo i razvili naše robote. Za vrijeme rata kontaktrali smo s MORH-om, civilnim i vojnim knjižnicma, pa i jednom u EU na putu, cijelo vrijeme bez spavanja ni ležanaj, od Broda - do do Nizozemske - i nazad. Kupio sam tada (o mom tošku, 10.000 dolara) dijelove iz - svemirskoh teleskopa. Oderali su me pošteno :) ali morali smo to imati.
Sve o Moonshine smo, osim dokumentacije, uništili smo poslije o nama poskije 1995,. Da javnost, i posebno neuki, ne saznaju što je bilo i što je što. To se učini nakon svake vojne operacije kada je sve gotovo. Bilo je kasnije neki i vojni testov s našim robotla, tamo daleko zapadnije od Sl. Broda. Bilo je to testiranje, poslije rata, mogućnostima naših robota. Ni drugi ratnici od nas 4 (naša ekipa je bila nas 5), nisu saznali što sam ja, zbog toga naknadnog testiranja, napravio malu diverziju. Jer mi zavšili s radom krajem 1992: Rekao sam u sebi "pobbijedili smo, a sada će kojekakvi brljati po našim robotoma, e neće nitko sve saznati baš sve. Gdje ste vi koji niste pomagali nama kad smo ratovali? Sad bi da vam to damo igrate s time. Nečete!.". Blokirao sam potrebnu sitnicu. Rezultati testova zapadno od Sl. Boda rezultat je kasnije bio: "vaši roboti nisu baš super". Točno. Ali da je trebalo i poslije, u možda nastavku rata, bih opet sve sredio klikom ili tri - i sve radi za 100% iidemo opet dalje jer mi smo borci Mjesečine...
Kasnije iza rata, neki Ameri su pričali s MORH-om. I raspitivali se i za mene i Moonshine. Sretli smo se u Zagrebu na ručku. Amer pita: pa kako ste to s vašim robotima napravili to za samo pola godine! Nemoguće. Za to vam je trebalo bar 2 godine! Nasmijao sam se: Radili smo od rujna 1991. do kraja 1992. Nije samo pola godine. Imali smo specijanu opremu kakve nije bilo u cijelom Balkanu. Koristili smo i dio neke američke opreme - senotr iz Vijetnama. Radili smo bjesomučno i iz skoro ničega, samo krenuli s idejom i sa tom specijalnom opremom. Nas je bilo, kao i svakog čovjeka strah, a to omogućuje još veću brzinu rada u ratu, malo smo puno požurili i eto. Radili smo po par dana bez spavanja, inače samo 2 do 3-4 sata dnevno. Jer rat ja rat, nema izležavanja. Nasmijem se: Probajte i vi tako :). Amer je samo podigao obje ruke u vis i poklonio mi se!. Jedan naš general me zagrlio i rekao Ameru: vidite tko su Hrvati i naša Domovna.
Poslije1995. uništenili smo skoro sve, osim dokkuntaccie (i sve nas osobno naravno :) ). Ostala je samo moja arhiva koja je samo tek nakon 30+ godina mogla, i smjela, ispričati priču tipa "Ako ne znaš što je bilo" kako pjeva jedan, ma znate ga...
----
Nitko pilotu Pukovniku Antunu Radošu do danas nije postavio u Slavonski Brod bar neku uličicu za slavnog heroja koji je branio i obranio naš grad južno od Motajice i pri tome poginuo. To je jedna od sramota Slavonskog Broda.
Svejedno vam je Grade?
Baš vas briga?
Zašto tako?
Ah, da, dnevna lokalna politika mora dalje...
A povijest je samo povijest... zar ne?
.
Pročitajte sve: SBONE.eu/MOONSHINE/ tamo smo sve zapisali 2023. i objavili.
Da se ne zaboravi kako se branila DOMOVINA u Slavonskom Brodu...
Valiku pomoć obrade arhive MOONSHNE su Brođani iz SB Web Tima, volonteri Projekta SBONLINE 1996-2004. što je pomoglo stvoriti SBONE.eu od 2022. do danas.
Autor:
Željko Klindžić
35000 Slavonski Brod
HRVATSKA
zeljkoklindzic@gmail.com
----
P.S. Moj stav o ordenju. To mi je slično kao i s diplomama, više fakulteta + doktorat
Učio me moj pokojni Otac Mijo Klindžić: "Ne maši i ne pokazuj svima, posebeno ne običnim ljudima, da si sada ovo pa onda i ono. Ne hvali se, budi skroman i ljudi će te vodjeti. To vrijedi više od zlata i tih tvojih diploma, nagrada, priznanja, itd, Inače će tvoji prijatelji i okolina oko tebe bježati". Imao je pravo. Cijeli život i uz 4 fakulteta po Svijetu i Hrvatskoj došao sam i do Dr. takog i takog (jako vezano s USA i mojim robotima). Došlo je vrijeme da me pokrije povijest...
Prvi puta sam od 1977. pa sve do danas potpisivao uvijek potpisao se kao "Željko Klindžić. dipl.inž. elektronike i telekomunikacije". Osim ako sam dokumente trebalo prikazati radi nekog posla. To je danas sasvim stara prošlost, ja sam na dalje samo "Željko Klindžić".
Onda odjednom sa naše strane, primamo neke informacije sa bojišta veličine 60x30 km. a mi smo bili bolji smo bar 10 x od Rusa. Posebna specijalnost: vidimo i kroz planine i guste šume. Dakle nema spasa naprijateljia, umrijeti češ. Ne trebaju nam izviđači koji pužu preko planine da vide što ima siz planine jer znanost zna kako mi to radimo. Nisu to bili radari, aviončići, ni danas dronovi. Molili smo se Amerima, dajte nam mobilne radare, eno ih u Aurstiji, ali nam nisu dali mobilne radare, rekli - NE...
Naši ratni roboti su nakon mjesec dana testiranja i komljetiranja svega je od početka svibnja 1992.. Ali se na kraju svibnja pojavile primjedbe iz Bosne: "Vi znanstvenici ništa ne znate. Nešto kao rješavate, a dajete nam neke čudne koordinate, koje nisu točne i mi iz toga ne pogodimo ništa. Tek ponekad pogodimo neprijatelja. Treba vas ignorirati. Pa rat je."
Zvonimir Ivković, HV, fizičar, poručnik topništva, zapovjednik komandne baterije MTB ("Mjesečina") je odmah otišao krajem svibnja na teren južno od Save, da vidi u čemu je problem. Povratak je bio više nego bolan: tu su neks djeca i beskorisni Neuki Ratnici!.
Ti "stručni ratnici" su unaprijedili rat na njihov smješan način. Umjesto uzimanja invar ploča, što je standard za vojsku, uzeli i koristili igrajući se a ne ratujući!
TI "VOJNICI" SU UZELI DJEČJE PAPIRNE GEO KARTE KOJE SU UZELI IZ OSNOVNIH ŠKOLA. A TVRDE DA SU RATNICI! ETO ZAŠTO ONI NIŠTA NE POGODE! POJMA NEMAJU KAKO GAĐATI.
A o nama šalju priče okolo da smo neupotrebljivi. Ti "samouki ratnci" su se počeli čuditi: "Šta vam je to invar ploče? Nama su dobre i dječje karte". Nije bilo tada dosta oružja, a ovi i ovakvi su promašivali i sa po 200 do 400 metara. To je bilo jadno ratovanje. Naši pet roboti odjednom su s preciznošču radijusa mete od 5 do max 30 m, što je dovoljno pogoditi i ubiti neprijatelja. Nije bilo dovoljno mina i granata a ti "specijalsci" su samo bacali oko sebe otprilike. Trebalo ih je u zatvor, ili bar na kaznu, jer troše oružje uzalud...
Iz velikog skladišta, sasvim praznog skloništa bivšeg JNA, u gustoj šumi sjeverno iznad autoceste u Slavonskom Brodu sve je prazno. Ali ostavljeno je tu more specijalnih vojnih ploča od invara! Bez te ploče vojnik ne može zaključiti točan smjer i daljinu i gađati i pogoditi!
Mjesec dana su ti "stručni ratnici" nas vrijeđali, da smo mi iz Projekta MOONSHINE ("Mjesečina") beskorisni. Vrijeđali su nas neuki, a mi smo im proizvodili našim teškim radom skoro savršen alat koji im jednostavno i brzo pokazuje gdje i kako ubijati neprijatelja? Čudili si se ti "sturučnjaci" krajem svibnja 1992: "Što je to invar? Nemamo to"...
Od početka lipnja 1992 MOONSHINE projekt je popizdio (oprostite, ali tako.je bilo..) i pokrenuli lipanj/srpanj vlastitu operaciju MOOSHINE SHADOW ("Sjenka"). Sve to piše u našoj arhivi, čitajte: https://sbone.eu/MOONSHINE/PROJEKT-MOONSHINE.pdf
====== sjećanje: na lipanj 1992;
Gradonačelniče Slavonskog Broda, dokaz da smo da smo stručni i u pravu je pred vama:
1. Princip T-lenjir, kao i iz doba Napoleona, evo danas su to snimci sa modernog teodolita
2. Imamo najnovije vojne kartu Moatajice, koje nemaju druge prigade, ni 108. ni 157.
3. Naš sustav MOONSHINE SHADOW radi stalno 24/7 s 3 i 5 robota, evo i snimaka, koje pokazuje sve iza Motajice (30 km) i dolaze teške rakete zemlja-zemlja, Lune (60 kn), i to smo detektirali koordinte neprijateljia.
Spasimo naš grad Slavonski Brod, SAMO CIVILI UMIRU, jer se mi iz brigata stalno pomiču i sklanjaju!
======
Radili smo od tada zajedno i sa skupinom više brigada, 108. i 157, i Osječke 106. Rezultat: Mjesečina je odjednom u teškom udaru uništili jaku bateriju topova (to su bili moderni JNA topovi dometa 32 km) neprijatelja, skrivanih NEVIDLJIVO, IZA PLANINE Motajica. Gađanje kroz planine i guste šume je dio naše tajne u tajnama mogućnosti MOONSHINE-a. Naravno imali smo i najnoviije srpske vojne karte, koje nisu imali ni ostale brigate oko Slavonskog Broda, i hrpu knjiga o Motajici i cijelom području 60x30km. Jer rat je rat, a mi smo i znanstenici, ozbiljni i stručni, i proučavamo sve i mnogo o svemu. I knjige, i informacije, su jako važan dio ratovanja. Nas pet smo od rujna 1991. do svibnja 1991. smo radili svakih dan samo 3 do 4 najviše skoro svaki dan. Bilo je to jako teško, ali to je rat, nema milosti, umri ili ćeš umrijeti. Tako se brani Domovina Hrvatska.
HV poznati avion 101 je, krajem lipnja, provjerio stanje oko Motajice i uništio sve daleke raketne lansere zemlja-zemlja teških raketa iz Bosne. Naš MOONSHINE je otkrio da su lanseri čak na 60km južnije od Save to smo to otrkili našim robotima. Pilot Pukovnik Antun Radoš je došao, uništio te lansere, ali povratku je poginuo. Slava mu.
Nismo tražili, ni dobili, ono što nam je pompozno, tada obećao jedan čovjek iz MORHa, u sastanku u bazi 108. brigade: "Odlični ste bili sa operacijom Motajica. Hvala vam. Za sada nema još ordena, ali biti će. Čuvajte vašu vojnu tajnu". Mi ćuvali, ali ništa nije siglo ni do danas. Ma ne treba nam to ordenje. Jer imamo naš dragi Slavonski Brod i moto "Slavonski Brod prije svega". MOONSHINE i njegovi rezultati imaju virtualno ordenje, s tim smo pomogli Brođanima i danas da su živi. Tu je ukratko objavljeno posllije 2023. godine. Ime SBONE.EU je iz moje izjave Slavonski Brod je samo jedan i njegove priče vrijedi nam više od nekih običnih ordena. Svaki dan ga gledamo najvažnije - to je NAŠ dragi grad Slavonski Brod.
Ordenje je samo za one koji jako vole samohvalu, a koji osobno možda nisu učinili ništa, jer su se samo skrivali po skloništima i podrumima dok smo mi radili, a i kojim linijom se doščo do 500.000+ je, da ne kažem,,,.
Na kraju rata smo mi koji smo aktivno ratovali radili to, uglavnom kao dragovoljci, bili nas je oko 200.000+ pravih ratnika. A danas (od 1995. i na dalje) sve "raste" - pa nas "ima" oko 500.000+. Svaka čast pravima i čestitam Pravim Braniteljima...
Od tada, poslije lipnja i srpnja 1992. više nije bilo iznenadnog divljačkog granatiranja centra Slavonskog Broda. Brođani su radosno izašli iz podzemlja i skloništa... Govorili su: Pobijedili smo! A mi smo se tiho sklonili u našu tajnu vojnu data-bazu na Igraču da nastavimo praćenje bojišnice južno od Save na polju veličine 60x30 km. Jedna stara izreka iz Izraela (koju ju pronašla u njenoj knjizi u našem stanu moja supruga Vedineta Dina Klindžić) - spasi jednog čovjeka, spasio si cijeli svijet... .
Na kraju rata, 1995, poskidali smo ispod naših automobila ratne uniforme. U vrijeme, od 1988. do skoro 1994. imao sam uvijek moj osobni bijeii Opel s crnom, diplomatskom, pločicom. Da mogu slobodno šetati svuda po cijeloj Europi. Tijekom rata bilo mi je to jako korisno jer sam i u ratu morau putovati od Broda, Zagreba i EU. Razvijli smo i razvili naše robote. Za vrijeme rata kontaktrali smo s MORH-om, civilnim i vojnim knjižnicma, pa i jednom u EU na putu, cijelo vrijeme bez spavanja ni ležanaj, od Broda - do do Nizozemske - i nazad. Kupio sam tada (o mom tošku, 10.000 dolara) dijelove iz - svemirskoh teleskopa. Oderali su me pošteno :) ali morali smo to imati.
Sve o Moonshine smo, osim dokumentacije, uništili smo poslije o nama poskije 1995,. Da javnost, i posebno neuki, ne saznaju što je bilo i što je što. To se učini nakon svake vojne operacije kada je sve gotovo. Bilo je kasnije neki i vojni testov s našim robotla, tamo daleko zapadnije od Sl. Broda. Bilo je to testiranje, poslije rata, mogućnostima naših robota. Ni drugi ratnici od nas 4 (naša ekipa je bila nas 5), nisu saznali što sam ja, zbog toga naknadnog testiranja, napravio malu diverziju. Jer mi zavšili s radom krajem 1992: Rekao sam u sebi "pobbijedili smo, a sada će kojekakvi brljati po našim robotoma, e neće nitko sve saznati baš sve. Gdje ste vi koji niste pomagali nama kad smo ratovali? Sad bi da vam to damo igrate s time. Nečete!.". Blokirao sam potrebnu sitnicu. Rezultati testova zapadno od Sl. Boda rezultat je kasnije bio: "vaši roboti nisu baš super". Točno. Ali da je trebalo i poslije, u možda nastavku rata, bih opet sve sredio klikom ili tri - i sve radi za 100% iidemo opet dalje jer mi smo borci Mjesečine...
Kasnije iza rata, neki Ameri su pričali s MORH-om. I raspitivali se i za mene i Moonshine. Sretli smo se u Zagrebu na ručku. Amer pita: pa kako ste to s vašim robotima napravili to za samo pola godine! Nemoguće. Za to vam je trebalo bar 2 godine! Nasmijao sam se: Radili smo od rujna 1991. do kraja 1992. Nije samo pola godine. Imali smo specijanu opremu kakve nije bilo u cijelom Balkanu. Koristili smo i dio neke američke opreme - senotr iz Vijetnama. Radili smo bjesomučno i iz skoro ničega, samo krenuli s idejom i sa tom specijalnom opremom. Nas je bilo, kao i svakog čovjeka strah, a to omogućuje još veću brzinu rada u ratu, malo smo puno požurili i eto. Radili smo po par dana bez spavanja, inače samo 2 do 3-4 sata dnevno. Jer rat ja rat, nema izležavanja. Nasmijem se: Probajte i vi tako :). Amer je samo podigao obje ruke u vis i poklonio mi se!. Jedan naš general me zagrlio i rekao Ameru: vidite tko su Hrvati i naša Domovna.
Poslije1995. uništenili smo skoro sve, osim dokkuntaccie (i sve nas osobno naravno :) ). Ostala je samo moja arhiva koja je samo tek nakon 30+ godina mogla, i smjela, ispričati priču tipa "Ako ne znaš što je bilo" kako pjeva jedan, ma znate ga...
----
Nitko pilotu Pukovniku Antunu Radošu do danas nije postavio u Slavonski Brod bar neku uličicu za slavnog heroja koji je branio i obranio naš grad južno od Motajice i pri tome poginuo. To je jedna od sramota Slavonskog Broda.
Svejedno vam je Grade?
Baš vas briga?
Zašto tako?
Ah, da, dnevna lokalna politika mora dalje...
A povijest je samo povijest... zar ne?
.
Pročitajte sve: SBONE.eu/MOONSHINE/ tamo smo sve zapisali 2023. i objavili.
Da se ne zaboravi kako se branila DOMOVINA u Slavonskom Brodu...
Valiku pomoć obrade arhive MOONSHNE su Brođani iz SB Web Tima, volonteri Projekta SBONLINE 1996-2004. što je pomoglo stvoriti SBONE.eu od 2022. do danas.
Autor:
Željko Klindžić
35000 Slavonski Brod
HRVATSKA
zeljkoklindzic@gmail.com
----
P.S. Moj stav o ordenju. To mi je slično kao i s diplomama, više fakulteta + doktorat
Učio me moj pokojni Otac Mijo Klindžić: "Ne maši i ne pokazuj svima, posebeno ne običnim ljudima, da si sada ovo pa onda i ono. Ne hvali se, budi skroman i ljudi će te vodjeti. To vrijedi više od zlata i tih tvojih diploma, nagrada, priznanja, itd, Inače će tvoji prijatelji i okolina oko tebe bježati". Imao je pravo. Cijeli život i uz 4 fakulteta po Svijetu i Hrvatskoj došao sam i do Dr. takog i takog (jako vezano s USA i mojim robotima). Došlo je vrijeme da me pokrije povijest...
Prvi puta sam od 1977. pa sve do danas potpisivao uvijek potpisao se kao "Željko Klindžić. dipl.inž. elektronike i telekomunikacije". Osim ako sam dokumente trebalo prikazati radi nekog posla. To je danas sasvim stara prošlost, ja sam na dalje samo "Željko Klindžić".
Proljetno doba Petnja. Slavonski Brod, 2019.