PABIRCI
Sjećanje na Zadar
SB@NET 20.05.2022 PABIRCI ( 32493 )
SLAVONSKI BROD - Sloboda je ponekad daleko. Bio sam u vojsci preko godinu dana, u Kninu i Zadru. Bilo je to 1977. godine
Bio sam 1976. u Zadru. Kao vojnik na poligonu radara veliko dometa, smještenog malo podalje od vojnog poligona. Izvršavao sam vojnu obvezu nakon završetka fakulteta. Budući sam postao inžinjer za elektroniku poslali su me na poligon da naučio sve o radarima. Čak sam morao i popravljao uređaja tih dalekometnih radara.
Tu na poligonu su stalno dolazile dve mačke u okolici kuhinje. Jedna crna i druga siva šarena maca. Stalno su dolazile, a vojnici su mazile te mačke. Mačke su radoznale, kakve jesu, i gledaju sve oko sebe pažljivo. Manje se boje miševa i ptica, lovci su, mudre su. I prilaze svemu, onjuše, zapamte i odu. I ako ih zanima nešto svrate često opet. Ako je nešto opasno sklone se, jer pametne su. Ako ima okolo miševa i ptica, pokušavaju ih se domoći. Jer taj lovac zna i kako ubiti ako treba. Ptice to sve znaju. Boje se ali pažljivo gledaju dok skupljaju hranu, krila su uvijek spremna poletjeti. I spasiti se, braneći se bijegom. Mačka obožava sunce, izležava se, igra se, mazi se. Mačke vole slobodu i veselje. Ne možeš ju pokoriti, dresirati, teško ju je ubiti, jer kažu ima puno života.
Moja supruga je bila nekoliko tjedana u Zadru s našim malim sinom. Imao je tada 1977. samo godinu dana. Dobivao sam dozvolu zapovjednika Kapetana M. svaki dan putujući vojnim autobusom sa poligona na spavanje nas troje u Zadru. Rano ujutro vraćao sam se istim vojnim autobusom u poligon.
Drugi vojnici su gunđali: Kako si to sredio? Mi smo cijelo vrijeme u žici? A ti? Slagah: ma tata mi je general.. Zašutjeli su...
Bilo nam je prelijepo u Zadru. Sin je uživao igralući se svojim sitnim stvarima u apartmanu i s jednom mačkom koja je skoro svaki dan dolazila preko balkona. Fotografirali smo ga i uživali svi troje. Kada je došlo vrijeme da preselim iz radarskog poligona u Knin, morao sam ponijeti i moju pušku sa sobom. E to je odmah postalo čudnom igračkom. Odmah je sgrabioo tu "tatinu igračku". Fotografiro sam ga i jedva mu oteo "tatinu igračku", jer sam morao na put za Knin. Rasplakao se mali, ma ne zato što ja odlazim već više mu ne daju više "tatinu igračku".
---
Danas 20. petog 2010, sam sanjao ovo sve. Zadar, sina, mačke i poligon. Probudio sam se iznenada, oko pet ujutro. Kasnije, do prije podneva, čestitao rođendan sinu Jasminu, sada već poznatom, stručan i vrijedan čovjek na Filozofskom fakultetu, Zagreb.
Bilo je to sjećanje na Zadar...
Željko Klindžić
20.5.2010.
Bio sam 1976. u Zadru. Kao vojnik na poligonu radara veliko dometa, smještenog malo podalje od vojnog poligona. Izvršavao sam vojnu obvezu nakon završetka fakulteta. Budući sam postao inžinjer za elektroniku poslali su me na poligon da naučio sve o radarima. Čak sam morao i popravljao uređaja tih dalekometnih radara.
Tu na poligonu su stalno dolazile dve mačke u okolici kuhinje. Jedna crna i druga siva šarena maca. Stalno su dolazile, a vojnici su mazile te mačke. Mačke su radoznale, kakve jesu, i gledaju sve oko sebe pažljivo. Manje se boje miševa i ptica, lovci su, mudre su. I prilaze svemu, onjuše, zapamte i odu. I ako ih zanima nešto svrate često opet. Ako je nešto opasno sklone se, jer pametne su. Ako ima okolo miševa i ptica, pokušavaju ih se domoći. Jer taj lovac zna i kako ubiti ako treba. Ptice to sve znaju. Boje se ali pažljivo gledaju dok skupljaju hranu, krila su uvijek spremna poletjeti. I spasiti se, braneći se bijegom. Mačka obožava sunce, izležava se, igra se, mazi se. Mačke vole slobodu i veselje. Ne možeš ju pokoriti, dresirati, teško ju je ubiti, jer kažu ima puno života.
Moja supruga je bila nekoliko tjedana u Zadru s našim malim sinom. Imao je tada 1977. samo godinu dana. Dobivao sam dozvolu zapovjednika Kapetana M. svaki dan putujući vojnim autobusom sa poligona na spavanje nas troje u Zadru. Rano ujutro vraćao sam se istim vojnim autobusom u poligon.
Drugi vojnici su gunđali: Kako si to sredio? Mi smo cijelo vrijeme u žici? A ti? Slagah: ma tata mi je general.. Zašutjeli su...
Bilo nam je prelijepo u Zadru. Sin je uživao igralući se svojim sitnim stvarima u apartmanu i s jednom mačkom koja je skoro svaki dan dolazila preko balkona. Fotografirali smo ga i uživali svi troje. Kada je došlo vrijeme da preselim iz radarskog poligona u Knin, morao sam ponijeti i moju pušku sa sobom. E to je odmah postalo čudnom igračkom. Odmah je sgrabioo tu "tatinu igračku". Fotografiro sam ga i jedva mu oteo "tatinu igračku", jer sam morao na put za Knin. Rasplakao se mali, ma ne zato što ja odlazim već više mu ne daju više "tatinu igračku".
---
Danas 20. petog 2010, sam sanjao ovo sve. Zadar, sina, mačke i poligon. Probudio sam se iznenada, oko pet ujutro. Kasnije, do prije podneva, čestitao rođendan sinu Jasminu, sada već poznatom, stručan i vrijedan čovjek na Filozofskom fakultetu, Zagreb.
Bilo je to sjećanje na Zadar...
Željko Klindžić
20.5.2010.
Proljetno doba Petnja. Slavonski Brod, 2019.